Je li moguće da u Hrvatskoj trgovci "nabijaju" tolike marže da jedna dječja kašica kod nas košta čak 54 posto više nego u Njemačkoj, dok je pasta za zube skuplja za vrtoglavih 79 posto?
Na činjenicu da dobivamo manje kvalitetne, a pritom skuplje proizvode od Nijemaca, koji mjesečno u prosjeku zarade plaću između 1800 i 2000 eura, a mi 800 eura (6000 kuna), upozorilo je istraživanje eurozastupnice Biljane Borzan.
Piše: Linda Perić | Slobodna Dalmacija
Tek devet od ukupno 26 testiranih proizvoda istih proizvođača ima jednaku cijenu u Hrvatskoj i Njemačkoj, samo jedan je skuplji na zapadu Europe, dok ih 16 ima značajno veću cijenu na našem tržištu. Mora li "Nutella" kod nas biti skuplja za 28 posto, a tunjevina u maslinovu ulju "Rio Mare" za 46 posto... Pojedini proizvođači, primjerice "Hipp", napominju kako to s njima nema veze, da cijene kreiraju maloprodajni lanci shodno svojoj poslovnoj politici. Trgovci koje smo kontaktirali pozivaju se, pak, na razlike u PDV-u...
– Primjerice, u Austriji je PDV osam posto, u Italiji još niži, odnosno pet posto, a za određene robne grupe i tri posto. Dakle, ako to usporedite s naših 25 posto, naravno da se javlja razlika u cijeni. Osim toga, i distributeri se sa svojom cijenom moraju "uglaviti" u cijenu proizvoda. I na kraju, cijena "Nutelle" nije ista ni u drugim europskim državama. Nećete po istoj cijeni kupiti "Nutellu" u Austriji i, recimo, Belgiji – odgovaraju iz "Spara".
Iz tvrtke "Lidl Hrvatska" napominju, pak, kako se pri formiranju cijena orijentiraju ponajprije na hrvatsko tržište i "uvjete istoga".
– Na formiranje cijena ponajprije utječu PDV, troškovi analiza i logistički troškovi. "Lidl Hrvatska" svojim kupcima nastoji osigurati najbolju kvalitetu uz najniže cijene – poručuju iz toga trgovačkog lanca.
Premda je PDV u Njemačkoj na većinu osnovnih životnih namirnica sedam posto (na ostale 19 posto), a u nas uglavnom 25 posto (osim mlijeka, kruha, ulja, šećera i dječje hrane), poslovni savjetnik, poduzetnik i nekadašnji predsjednik Uprave "Konzuma"Drago Munjiza tvrdi da razlike u cijenama između ovih dviju država ne bi smjele biti veće od deset posto.
– Dio razloga za veće cijene vjerojatno leži u različitom PDV-u i distributerskim maržama. Kod nas jesu skuplji troškovi skladištenja robe i logistike negoli, primjerice, u jednoj Sloveniji, no dio distributera sasvim sigurno izvlači i ekstraprofit u kaosu koji vlada na tržištu. Oni, inače, posluju s maržama koje im određuju principali (inozemni ili domaći proizvođači, op.a.).
Velike razlike mogu samo upozoravati na to da principal nema kontrolu nad time, odnosno da nema preciznu sliku o cijeloj situaciji. Osim toga, ni proizvodačima nije u interesu da im isti proizvod u drugoj državi bude 80 posto skuplji... Tu je riječ o povjerenju kupaca. Ponavljam, nema razloga da se cijene u, primjerice, Salzburgu i Splitu razlikuju više od deset posto.
Svatko ima pravo maržirati, no na dugi bi rok krajnji potrošači to trebali kažnjavati. Zašto, primjerice, Riječani ne bi išli u Trst kupovati "Nutellu" ako u ovoj našoj ima manje lješnjaka i obranog mlijeka, a uz to je i skuplja – zaključuje Drago Munjiza.
