Nikola i Sanja imali su velikih planova. Tako je to uvijek kad nađeš nekoga s kim ćeš ostati zauvijek. Snove je ubila jedna sekunda, ona koja je u nedjelju označila podne na pružnom prijelazu u Donjem Zvečaju, u kojoj nisu vidjeli semaforsko crveno trepćuće svjetlo i čuli iritantan zvuk signalizacije, piše Jutarnji list.

Stotine tona željeza odnijele su Renault Sanjinog tate u kojemu ju je vozio zaručnik Nikola, nakon jezovitog udara posred automobila. Tako je stala ljubav koja je u dva srca kucala gotovo sedam godina.

Odrastali su u susjednim karlovačkim kvartovima, Sanja Hlaić (29) u Grabriku, Nikola Predović (32) u Novom centru. Voljeli su se, voljeli su ljude i ljudi su voljeli njih. Sanja je svojim roditeljima bila jedinica, odgajali su je u skromnosti i poštenju. Studirala je na Veleučilištu Karlovac i paralelno radila.

Na početku njihove veze oboje su radili u Zagrebu, Sanja je za jednog teleoperatera, a Nikola se zaposlio kao konobar u kafiću u Arena Centru, u kojemu će kasnije postati šef. Prije četiri godine odlučili su skupa otići još dalje. Zaplovili su zajedno na riječnom kruzeru po Dunavu, ona je radila na recepciji, a Nikola, koji će joj dvije godine kasnije postati zaručnik, kao konobar.

Vrijedni i uporni, mijenjali su kruzere i brzo napredovali. Ona je osim engleskog ubrzo svladala njemački i španjolski jezik i učila francuski pa je postala prva recepcionarka, a Nikola šef kompletnog ugostiteljstva.

Pauze između brodskih tura provodili bi u Karlovcu. Roditelji bi uvijek bili pri ruci, Nikolini koji bi ih primili na smještaj, a Sanjini koji bi im tih mjeseci dali na korištenje auto jer im se nije isplatilo imati svoj. Skupili su nešto novca i odlučili da bi bilo lijepo imati nešto svoje.

Idilično vikend-naselje Osor na Mrežnici u Donjem Zvečaju na području Duge Rese vjerojatno je nešto najbliže raju što se može naći na karlovačkom području. Prije četiri mjeseca tamo su kupili kuću. Uselili su se u donji dio, a gornji su uređivali. To je bilo nešto što je Sanju silno veselilo.

Priča nam o tome i plače Marijana Horvatić, Sanjina nerazdvojna prijateljica još od pelena, krizmana joj je kuma, a Sanja je krsna njezinu djetetu. U nedjelju je bila na toj pruzi. Skupila je snagu kako bi Sanjinoj majci olakšala nešto što je od nje tražila procedura - obaviti prepoznavanje svoga djeteta.

Gledala je Marijana u beživotno tijelo svoje najdraže. Vidjela je tamo da je u Sanjinoj ruci još uvijek bila šminka. Misli zato da je udar za njih bio iznenadan i da nisu patili. Teško se miri s gubitkom. Sigurna je da su njihove duše već s anđelima. Od tijela će se oprostiti na groblju Dubovac u utorak u 15 sati.

U Donjem Zvečaju tuga se miješa s ogorčenjem. U nešto više od deset godina na istom pružnom prijelazu vidjeli su pet smrti. Prvi je stradao 50-godišnji obrtnik iz Duge Rese, čiji je automobil vlak udario na povratku iz naselja, gurao ga 20 metara te potom nabio na stup i odbacio u jarak. Dvojica lokalnih mladića stradala su na isti način, također izlazeći iz naselja automobilom.

U oba slučaja radila je signalizacija, no mještani su nakon druge tragedije od HŽ-a odlučili tražiti veću sigurnost. Poslali su im peticiju tražeći nadvožnjak ili podvožnjak, ali njihovih 275 imena nije bilo dovoljno ni za brklju. Zato su u ponedjeljak pokrenuli novu, piše Jutarnji.

Pratite Livno Online na Facebooku, Twitteru, Instagramu ili Youtube-u

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i Livno Online ne može se smatrati odgovornim za izreceno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.Ukoliko ne posjedujete email adresu u polje za email adresu upišite abc@abc.com
comments powered by Disqus

Najnovije svijet