Polarni medvjedi kojima se doslovce topi tlo pod nogama, isušene rijeke, nestajanje prašuma, izumiranje brojnih biljnih i životinjskih vrsta...
To je samo djelić posljedica globalnoga zatopljenja kojem čovječanstvo svjedoči svakoga dana. Međutim, sve su se te promjene događale i još uvijek se događaju očito dovoljno daleko od ljudskoga oka da bi se shvatile ozbiljno. Navodi Večernji.
Sve dok nezapamćene vrućine i suše nisu poharale i one dijelove Zemlje poput sjeverne i zapadne Europe u kojima nije uobičajeno da u 10 sati ujutro živa skače do 38 i više Celzijevih stupnjeva. A sve to zbog emisije stakleničkih plinova, zbog porasta prosječne temperature na Zemlji za “samo” jedan stupanj. Kako prosječna temperatura našega planeta ne bi rapidno rasla, ulažu se veliki napori na svjetskoj razini, a svi oni objedinjeni su globalnim sporazumom o klimatskim promjenama koji je u prosincu 2015. godine postignut u Parizu. Međutim, čak i ako čovječanstvo smanji ispuštanje stakleničkih plinova, kao što je predviđeno Pariškim klimatskim ugovorom, naš bi planet mogao pomrsiti ljudske planove i sam se pretvoriti u staklenik. Zauvijek.
Zemlja će postati staklenik
Pomalo apokaliptičan scenarij objavila je studija u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) koja tvrdi da je brzina globalnoga zagrijavanja podcijenjena. Naime, znanstvenici u svojoj studiji opisuju Zemljine (uobičajene) procese koji su zasad ili neutralni ili djeluju blagotvorno, ali koji bi u dogledno vrijeme mogli postati kobni jer se predviđa da će uzrokovati veća ispuštanja ugljikova dioksida i metana u atmosferu nego sve ljudske aktivnosti zajedno. Zemlja će tako “samostalno” sudjelovati u otapanju permafrosta, gubitku metanskih hidrata s dna oceana, potonuću slabijega Zemljina i oceanskoga ugljika, gubitku arktičkoga ljetnog amorskog leda, kao i smanjenju antarktičkoga morskog leda i polarnih ledenih kapa.
Sve će to, jasno, dovesti do povećanja prosječne temperature na Zemlji koja bi mogla biti četiri ili pet Celzijevih stupnjeva viša u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Povećanje je to koje je pak znatno više nego što je zadano Pariškim klimatskim ugovorom, a to je +2 Celzijeva stupnja. Kada se, naime, dosegne kritična točka, proces Zemljinih reakcija bit će samodostatan i jedna će, baš poput domino-efekta, voditi drugoj. Stvorit će se začarani krug u kojem bi se, smatraju znanstvenici, Zemlja mogla približiti granici na kojoj će postati staklenik. Kakve bi to konkretne posljedice imalo na čovječanstvo? Naime, zagrijavanje za tri stupnja moglo bi, stoji u istraživanju, na kraju značiti smrtnu presudu za četrdeset posto amazonske prašume. Požari nisu uključeni u taj model, no mogli bi ubrzati propadanje amazonske prašume zbog čega atmosferi prijete milijarde tona ugljikova dioksida koji će završiti u njoj. Osim toga, posebno opasno svakako je otapanje ledenjaka zbog kojih će se povećati razina mora, “od 10 do čak 60 metara” do kraja stoljeća! Kataklizma je to teško zamislivih razmjera koja bi u idućim desetljećima mogla uzrokovati potpuni potop, recimo, Maldiva ili pak nekih dijelova Nizozemske. Uragani će postajati jači, poplave i suše češće, doći će do nestašice vode... Kažu, da sve vodi prema “vrelom dobu”
– Rezultat bi bila Zemlja, potpuno drukčija od one koju danas poznajemo – komentira Hans Joachim Schellnhuber, jedan od autora studije i ravnatelj Potsdamskog instituta za istraživanje klimatskih utjecaja koji je ranije ocijenio da na Zemlji koja će biti toplija za 4 do 5 stupnjeva neće moći živjeti više od milijarde ljudi.
Novo funkcioniranje planeta
Klima se oduvijek mijenjala zbog različitih Zemljinih ciklusa i to nije ništa neuobičajeno. Recimo, erupcija islandskoga vulkana Laki u osamnaestom stoljeću imala je katastrofalne posljedice za cijelu Europu. Nakon oslobađanja više od petnaest kubičnih kilometara lave i oblaka otrovnoga sumporova dioksida i fluora, ali i aerosola, koji su u atmosferu iz vulkani bili ispuštani osam mjeseci, smatra se da je došlo i do klimatskih promjena, odnosno do efekta hlađenja sjeverne polutke.
– Atmosfera je izrazito kompleksna i brojni su modeli koji se uzimaju kada je riječ promatranju klimatskih promjena – govori Dubravka Rasol, voditeljica službe za obradu i kontrolu podataka i praćenje klime Državnoga hidrometeorološkoga zavoda (DHMZ). Dodaje, k tomu, kako nitko ne može sa sigurnošću reći za koliko će se povećati prosječna Zemljina temperatura jer postoje različite teorije: od onih koje smatraju da će planet postati topliji i za devet stupnjeva do onih koji vjeruju da će stanje ostati ovakvo kakvo nam je znano.
Na znanstvenicima je sada da pokušaju sva znanja i snage usmjeriti prema spasu našega planeta, poručuje se u Studiji.
