Srpski lingvist Dragoljub Petrović čija je glavna "znanstvena" teza da su svi jezici u regiji nastali iz srpskog i njegovi su "zaperci" pa tako i hrvatski koji, zapravo, ni ne postoji i zato ga on uvijek stavlja u znakove navoda, beogradskim je Večernjim novostima pojasnio da je srpski jezik najjači udarac doživio na kraju pretprošlog stoljeća kada je uspostavljen hrvatski jezik.
O svojim "znanstvenim" rezultatima izvjestio je i u knjizi "Zaperci srpskog jezika" kojom, kako tvrdi ovaj lingvist, ruši mit o hrvatskom jeziku. Petrović se dotaknuo i ćirilice u Vukovaru pa iznio tezu sličnu onoj Tomislava Nikolića od prije godinu dana.
- Zatiranje ćirilice u Vukovaru nastavak je onoga što se sa Srbima događa u posljednjih stotinjak godina, posebno u Hrvatskoj. Vukovar je vazda kroz historiju bio srpski grad. Tamo prije stotinjak godina nije ni bilo drukčijih slova osim ćiriličnih. Tada su iz Vukovara na razne strane odlazili dopisi kao da su pisani iz današnjeg Kragujevca. Ćirilični i srpski, najčešće ekavski. To znači da se hrvatsko ime počelo u Vukovaru pojavljivati tek od kraja 19. stoljeća. Do tada se nije moglo zamisliti da taj dio Srijema i istočne Slavonije diše drukčije nego srpski - mudruje Petrović koji je, inače, žestoki protivnik rodne ravnopravnosti u jeziku jer "akademik je akademik, ali 'akademkinja' baš ružno zvuči".
- Dokument od 14. svibnja 1945. svjedoči o naredbi prema kojoj svi katolici u Hrvatskoj moraju biti Hrvati, bez obzira na to kako se osobno izjašnjavaju. Hrvatstvo je na velika vrata i u Vukovar došlo nakon Drugog svjetskog rata. Prvi korak učinjen je šest godina ranije, 1939. formiranjem Hrvatske banovine. Ali, vratimo li se u 1911., nalazimo zapis Julija Benešića da se "još stide sijemski momci za sebe reći da su Hrvati".
Njihovi potomci danas, 102 godine kasnije, protjeruju ćirilicu iz Vukovara. Današnji "sijemski momci", zapadni Srijemci i Slavonci, ničeg se ne stide. Inzistiraju na zatiranju vlastitih srpskih tragova - kaže Petrović poručujući, zapravo, Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara i njegovim sljedbenicima kako su oni, ustvari, Srbi samo što to, valjda ne znaju.
Zanimljiva je i Petrovićeva teza kako je Dubrovnik, naravno, srpski grad pa navodi podatke kako krajem 19. stoljeća u Dubrovniku nije bilo ni jednog Hrvata jer "Dubrovnik je bio srpski trgovački, duhovni i primorski centar".
Večernji list
