Takav se sukob konzervativaca i progresista u Katoličkoj crkvi ne pamti od vremena pape Pavla VI. koji je odlučio provjetriti vatikanske kićene dvorane: odvažni papa Frane načinio je samo jedan, naoko nimalo skandalozan potez, omogućio je crkvenim ocima da kažu što misle, pa izvješća i rezultate glasanja predstavio zainteresiranoj - i ne samo katoličkoj - javnosti.
Nenavikao na toliku količinu ‘slobode’ birokratski aparat je pao u afan pa zavrištao – papa želi podijeliti Crkvu. Svi kojima je na srcu istina i čisti odnosi kao melem su primili Franine riječi:
-Pustite da vas Bog iznenadi, otvorite vrata Duhu!
Najjednostavnije rečeno, papa želi dokinuti praksu crkvenog aparata da problematična, intrigantna i skandaljiva pitanja gura pod tapet. Što se Vatikanu, ne jednom, opako razbilo o glavu.
Premali broj glasova
Papa je na dnevni red Izvanredne sinode uključio i pitanja koja su realnost svakodnevnog života suvremenih katolika; razvod i ponovni brak, nevjenčano supružništvo, homoseksualnost. Sve redom fenomene s kojima se susreću današnji kršćani i traže odgovor od Crkve.
I premda u Sinodskom izvješću ova poglavlja nisu prošla zbog premalog broja glasova papa je zainteresiranima dao temu kojom će se baviti do slijedeće godine i redovito sazvane Sinode s istom temom. Naime, glasalo se u subotu navečer, poglavlje po poglavlje, a za izglasavanje je bila potrebna kvalificirana većina, dakle od 183 glasova sinodskih otaca većina je iznosila 123 glasa. S malom većinom od 125 glasova prošlo je poglavlje o građanskim brakovima i faktičkim parovima u kojem, među ostalim, stoji kako Sinoda potiče na pastoralni dijalog s parovima u građanskim brakovima.
Rješenje se nije našlo (tek 104 glasa) za poglavlje o pričesti razvedenih, pa ponovno oženjenih kršćana, nego je proslijeđeno na daljnje razmatranje. Poglavlju u kojem se upozoravalo kako nema analogije između istospolnih zajednica i raznospolnih brakova, ali i ukazivalo kako se osobe s homoseksulanim sklonostima moraju prihvaćati s poštovanjem i bez diskiminacije nedostajalo je tek pet glasova za prolaz.
A velika većina odobrila je poruku prema kojoj je ‘bračna ljubav, jedina i nerazrješiva, koja odolijeva unatoč mnogim poteškoćama ljudske ograničenosti, jedno od najljepših čuda.’
Moramo najprije čuti
Premda papa donosi zadnju riječ, ali podrazumijeva se da će voditi računa o stavu sinodskih otaca, a fra Bono Zvonimir Šagi, kapucinski teolog zaključuje:
- Dijalog je pomak na bolje! Slični skupovi nemaju smisla ako se zna unaprijed što se može i što se ne smije govoriti. Papa želi da se iz razgovora, pa i žestokih rasprava, iskristaliziraju stavovi, što je logično. Još je Ivan XXIII. upozoravao: ‘Moramo najprije čuti!’ Crkva doista mora biti milosrdna majka, što je poruka pontifikata pape Frane uz ustrajno traženje milosti i mira. Nažalost, prilikom ove Sinode mediji su iskrivljavali stavove koji su se ondje pojavljivali, ne praveći razliku između podržavanja nečega što je grijeh i razumijevanja za grešnike – zaključuje fra Bono, te poziva:
-Moramo moliti za papu Franu da ga ne slome pritisci. Važno je prepoznati njegova nastojanja da se Crkva ne svede na birokraciju, na urede u koje nemaju pristupa ni obični svećenici, a kamoli laici, kao i na poticanje crkvenog siromaštva i jednostavnosti. To je pravi Kristov put.
Napast neprijateljske krutosti
U završnom govoru na Sinodi o obitelji papa Frane je govoreći o napetostima, naglasio kako bi bio zabrinut i tužan da ih nije bilo, da se rasprava pretvorila u potpuno slaganje svih ili u lažni mir. Ovoreno je govorio o napastima koje su se pojavljivale ‘na zajedničkom putu’.
-Na prvom mjestu je „napast neprijateljske krutosti, odnosno želja zatvoriti se u napisano, a ne dopustiti Bogu – Bogu iznenađenja – da nas iznenadi; zatvoriti se u zakon, sigurnost onoga što znamo, a ne onoga što još uvijek imamo naučiti i dostići...
Slobodna Dalmacija
