Aleksandar Stijačić, liječnik Hitne pomoći koji je među prvima stigao na mjesto masakra u OŠ "Vladislav Ribnikar", u potresnoj ispovijedi za Blic televiziju opisao je šta je proživio tog užasnog jutra.
Djevojčica pored klavira
- U školi prvo leži muškarac, stariji, to je bio čuvar koji je poginuo. S desne strane je onaj sto gdje su dvije dežurne učenice. Jedna je na stolu, druga je dole na podu, i lijevo, pored klavira, još jedna djevojčica. Znači, mrtvi, sigurno, jer vidite i znate, i imate iskustva i jasno vam je da su oni mrtvi - ispričao je u na Blic TV doktor Stijačić.
Dr Stijačić je rekao da je sljedeći užas "koji ne može izrežirati, ni napraviti neki najbolji scenograf nekih američkih filmova, da napravi horor", bio ulazak u, kako je rekao, "mrtvi razred".
- Otvarate vrata i unutra je brdo tijela djevojčica i dječaka koji leže ubijeni. Užas jedan koji ne možete zamisliti. Ne znate tko je to uradio, ni što se dešava uopće, ne znate koliko ste sigurni, možda će vas netko ubiti, jer smo mi tu došli maltene tog trenutka kad je patrola policije došla. Sve je i dalje bilo otvoreno, to nije zagrađeno. I sad, ono što je strašno teško: definiratit ko je živ, a tko nije - rekao je dr Stijačić.
Koliko je prizor u razredu bio potresan svjedoče doktorove riječi da se nada da to nitko nije snimio i da to nikad nitko neće vidjeti.
- To što sam ja vidio i moje kolege... Neki su preblijedili, uradili su posao i poslije toga su sjedeli i gledali blijedo negdje. Poslije 30 godina rada to da vidite, to nije normalno - rekao je doktor Stijačić.
Objasnio je da je jako teško prihvatiti da dijete može tako nešto uraditi.
Uzalud to što smo mi pohvaljeni, i Ministarstvo zdravstva, i ministarica nas pohvalila. Jesmo, uradili smo, ali devet ljudi je mrtvo, na licu mjesta, znači u glavu, izravno, pogoci savršeni, bez promašaja. I uopće, kako će ti učenici, sad ih nema 7-8 u odjeljenju, kako će da odjeljenje postoji, kako će živjeti to odjeljenje?! Mnogo pitanja koja nemaju odgovora - rekao je Stijačić.
Stigao poziv
A onda je uslijedio telefonski poziv doktoru Stijačiću i još jedna drama na osobnom nivou.
- I onda najveća tragedija koju sam doživio... Jedna moja prijateljica koju znam odlično, ona me zove i kaže daj molim te pomozi mi, ne mogu naći kćerku, ona je bila dežurni učenik. Ja shvatam da je to dijete mrtvo, da leži ubijeno... I što odgovoriti tada na to pitanje? Ništa, slagao sam, nisam joj smio reći! Što da joj kažem?! Da, da, eno, mrtva je, unutra, na pet metara iza nas, tamo iza ćoška - ispričao je dr Stijačić.
Kad je dr Stijačić završio posao prvo što je uradio je da je uzeo mobitel.
- Da zovem moju djecu koja su starija, koja nisu više u osmogodišnjoj školi, pa na fakultetu. Da ih pozovem, da im čujem glas, da vidim jesu li živi, to je nevjerojatno nešto, neki poriv - kazao je dr Stijačić.
Kosta Kecmanović, dječak-ubojica, 3. svibnja pucao je na svoje prijatelje iz osnovne škole „Vladislav Ribnikar“ i ubio osmero djece i jednog radnika osiguranja.
