Glavni razlog zbog kojeg je Ivana Joksić (32) iz Beograda prije šest godina bila upisana na listu čekanja za novu jetru je njezina želja da jednog dana postane majka, što ne bi bilo moguće da nije uspješno prošla transplantaciju. Ivanini snovi uskoro će postati stvarnost jer, i uz lijekove koje doživotno mora piti, ona je danas u sedmom mjesecu trudnoće, a ako rodi kćer, za nova.rs ponosno kaže da će joj dati ime Sofija po tragično preminuloj petnaestogodišnjoj djevojčici čiju je jetru dobila 2018. godine.
Do prije pet godina Ivana je imala povremene probleme s jetrom, a onda je pred ljeto 2018. – požutjela.
- Moja koža je promijenila boju, bila sam potpuno žuta. Tada sam znala da je u pitanju nešto ozbiljno. Parametri koji pokazuju stanje jetre nisu bili kako treba, zbog čega sam otišla na pregled u Univerzitetski klinički centar Srbije (UKCS) vjerujući kako ću dobiti neku terapiju i to je sve. Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću ubrzo biti na listi za transplantaciju organa. Liječnica u Kliničkom ništa mi nije govorila, samo me je upućivala na razne analize pa sam otišla u drugu ustanovu pitati za mišljenje. Tamo mi je liječnik priopćio kako mi je potrebna transplantacija ako želim normalno živjeti i jednog dana postati majka - počinje svoju priču za nova.rs Ivana, koja je danas u sedmom mjesecu trudnoće. - Ostala sam neko vrijeme u bolnici, na ispitivanjima, a moja liječnica i dalje nije spominjala transplantaciju, dok jednog jutra nisam pogledala u svoj karton i vidjela kako moram proći kroz desetke pregleda koji se rade kandidatima za transplantaciju jetre. Tada mi je i ona priopćila teške vijesti i stavila me na listu čekanja kao prioritet. Ispostavilo se kako sam imala promjenu na jetri, koja je mogla biti kancerogena, a u tom slučaju ne bih ni mogla dobiti novi organ - kaže Ivana.
Ispitivanja su trajala tjednima, a kada je izišla iz bolnice, Ivana se razboljela.
- Imala sam neki težak oblik virusa, nisam mogla ustati iz kreveta, osjetila sam kao da se gasim. Trudila sam se da to ne vide moji roditelji ni tadašnji dečko, a sadašnji suprug, ali me je lomilo sa svih strana. Onda sam od našeg obiteljskog liječnika dobila neki lijek i oporavila se. Otišla sam podići još lijekova 6. studenoga kada su mi priopćili kako me je tvrtka u kojoj sam radila odjavila i ukinula mi zdravstveno osiguranje.
To je bila kap koja je prelila čašu - sjeća se Ivana. - Tada sam pukla. Plakala sam kao nikada prije, sve je izišlo iz mene. Pomislila sam kako ću godinama čekati organ, bit će mi sve teže živjeti, neću imati djecu, a sad još nemam ni osiguranje da uzmem lijekove. Sjećam se da je majka tada došla do mene i doslovno me protresla, spustila na zemlju i rekla da odem na zavod i riješim to s knjižicom - priča Ivana. Dok je na šalteru čekala red, zazvonio je telefon. - Nisam se javila jer sam bila u gužvi, a i bio je nepoznat broj. Kada sam sve završila, okrenula sam ga. Bio je to poziv koji tisuće ljudi čekaju godinama, a ja sam, eto, samo tri tjedna. Javila se liječnica koja mi je rekla da se pojavio organ koji mi po svim parametrima odgovara. Poslije toga ništa nisam čula od uzbuđenja pa mi je više puta ponovila gdje da dođem, kada i što kažem - ističe. Ivana je ubrzo stigla u Klinički centar, a s njom su čekala još dva kandidata. Ističe kako je imala osjećaj da će baš ona otići u dvoranu.
Ivana je otišla u dvoranu, pustili su joj pjesmu po želji kako bi se opustila i što prije zaspala. - Ujutro sam se probudila i sve je bilo kako treba. Samo 10 dana poslije bila sam doma. Šok me je držao neko vrijeme jer sam bila uvjerena da ću čekati mjesecima, pa i godinama, jer je u Srbiji rijetkost dobiti organ poslije nekoliko tjedana - priča Ivana, koja će do kraja života piti imunosupresivnu terapiju kako bi organ u njezinu tijelu ostao funkcionalan.
S oboljelom jetrom Ivana nikada ne bi mogla postati majka, a poslije transplantacije uspješne trudnoće i porođaji također su ravni malom čudu. - Poslije operacije je prošlo neko vrijeme, a onda su me nazvale majka i sestra djevojčice koja je bila moj donor. Zvala se Sofija i preminula je, nažalost, sa samo 15 godina nakon što je popila ecstasy koji je otišao na mozak. Od tog dana u kontaktu sam s njezinom obitelji, a čim sam doznala da sam trudna, odmah sam im javila. Rekla sam im tada, ako bude djevojčica, zvat će se, naravno, Sofija. To smo moj muž, koji je u vrijeme transplantacije bio moj dečko, i ja dogovorili još tada jer živa sam danas samo zahvaljujući njoj - naglašava Ivana.
