Gotovo godinu dana Abu Abdullah je bio jedan od najtraženijih ljudi u Bagdadu. Taj podatak nimalo ne čudi obzirom da je među svojim nadređenima u Islamskoj državi bio poznat kao planer, odnosno čovjek koji sprema samoubojice i priprema samoubilačke napade u glavnom gradu Iraka koji su, kako i sam procjenjuje, odnijeli više od sto života.
Njegov dom zadnjih jedanaest mjeseci je tijesna ćelija strogo čuvanog zatvora na periferiji Bagdada, piše Guardian, a prenosi Telegram.hr. Sasvim je izvjesno da mu smrtna kazna ne gine, ali on se ne kaje ni zbog čega.
Prije napada čitali Kuran i molili
Razgovarati, ali i doći do Abdullaha nije nimalo lako obzirom da je jedan od najstrože čuvanih zatvorenika. No, Guardian je uspio doći do dijelova devedesetominutnog razgovora istražitelja s Abdullahom u kojem je prepričao svoju “karijeru” u ISIS-u te bez trunke kajanja priznao da je zaslužan za smrt stotinjak ljudi od kojih su mnogi bili tek nedužni civili, a među žrtvama je bilo i djece.
Abdullah je ispričao kako je pripremio petnaest bombaša prije nego što je uhićen u srpnju 2014. godine. Osim pripreme za napade, Abdullah je s njima provodio vrijeme neposredno prije napade, i to moleći. Njihove mete prema njegovom naputku uglavnom su bili pripadnici oružanih snaga, no bilo je tu i žena i djece.
“Oni bi došli u moju radionicu”, ispričao je Abdulah istražiteljima. Riječ je o radionici u južnom predgrađu Bagdada koja je dugo godina bila središte ISIS-a za glavni grad Iraka. “Dočekao bi ih na vratima i pogledao da vidim jesu li spremni. Onda bismo se molili i čitali Kuran”, rekao je. Priznaje da je bilo slučajeva kada su samoubojice u ključnim trenucima gubili živce. No, svi su uspjeli izvršiti svoju misiju, ponosan je Abdullah.
Preobratio se 90-ih
Dok je stražar bio prisutan u sobi gdje je Abdullah odgovarao na pitanja istražitelja, on se više puta prenuo. Irački zatvori na glasu su kao prilično nehumani što se tiče postupanja sa zatvorenicima, pa se ne isključuje mogućnost da ih se i fizički kažnjava. Međutim, kad je stražar napustio prostoriju, Abdullahu kao da je laknulo, njegovi odgovori varirali su od pokornosti do prkosa. Upitan da kaže koja je njegova poruka Zapadu, kratko je zastao, a onda, sa sjajem u očima rekao: ” Islam dolazi. Što je napravila Islamska država ne može biti poništeno. Kalifat je realnost.”
Abdullahov životni put je prilično neobičan. Njegovo pravo ime je Ibrahim Ammar Ali al-Khazali, a član ISIS-a je od 2004. Rođen je kao musliman šiit, a tek se 90-ih preobratio u sunita. Kako kaže, bio je aktivan u organizaciji do 2007. kada je upucan u glavu tijekom sukoga s iračkim snagama. Ožiljak od tog sukoba ostao mu je u blizini lijevog uha. Od trenutka kada se priključio ISIS-u prihvatio je sve njihove vrijednosti pa kaže: “Njihovi ciljevi su i moji ciljevi.”
Samo jednom žalio zbog napada
Njegovo uhićenje dovelo je do mnogobrojnih spoznaja o djelovanju ISIS-a u Bagdadu, ali on ne žali ni trenutka čak ni sada kada mu je smrtna kazna sasvim izvjesna budućnost. Štoviše, svoje zločine pravda nevjerojatnom lakoćom.
“Većina žrtava bili su legitimne mete, a oni koji su se tu našli slučajno bit će prihvaćeni od Boga. Samo sam jednom žalio zbog napada. Mučenik kojeg sam odveo u jednu trgovinu raznio se pored žene i djece, a to me mučilo. Ipak, sutradan sam bio miran u vezi toga. Znao sam da je to radi ideologije i jednostavno sam nastavio”, prepričava Abdullah.
Dodaje kako su njegove misije prestale s njegovim uhićenjem, a vrijeme do njegove neizbježne egzekucije iskoristit će kako bi otvoreno pričao o svojim uvjerenjima.
Miran i normalan susjed
Unatoč tome što čvrsto vjeruje u ono što je radio i što je više puta naglasio kako ne žali ni za čim, u zatvoru je odmah progovorio o svemu što je od njega traženo. Policijski istražitelji kažu kako je pokušao utjecati i na druge ISIS-ovce koji su pritvoreni, da naprave isto. Jedan od njih je i mladić Abu Takseen koji ga je napao zbog toga.
U Abdullahovoj radionici, gdje je toliko krvoprolića planirano, čovjek koji živi u blizini kaže da nikad nije pomislio ništa loše o Abdullahu, niti posumnjao što se događa u njegovoj radionici, a sretao ga je više puta tjedno. Činio mu se tek običnim mirnim susjedom, kaže, ali i dodaje da obzirom na okolnosti i situaciju u kojoj se nalazi Irak, apsolutno ništa više nije za čuditi se.
