U livanjskim Rudnicima uglja Tušnica nema proizvodnje već tri godine. Poduzeće postoji samo na papiru. Iako plaću nisu dobili 36 mjeseci, nekoliko radnika još se brine o imovini poduzeća, a od odgovornih traže da se konačno riješi njihova sudbina, te utvrdi tko je uništavao rudnike.
U 126 godina dugoj tradiciji rudarstva, livanjskim komoratima nikada nije bilo teže, a trakavica o preuzimanju rudnika u sustav Elektroprivrede traje već godinama. Piše FTV.
"Jedno od mogućih rješenja je da se, sukladno čl. 4 Zakona o konsolidaciji rudnika, preuzme i taj rudnik, čime bi Elektroprivreda HZHB bili obvezna riješiti dugovanja prema dobavljačima kao i da ulaže u proizvodnju", kaže Draško Dalić, predsjednik Vlade HBŽ.
Radnici tvrde da je poduzeće svjesno uništavano kako bi se netko dokopao najprofitabilnijeg pogona - kamenoloma, koji, premda bez plaća, čuvaju i danas.
Čuvar Željko ističe da su jedina primanja koja su dobili u zadnje vrijeme jednokratna pomoć HB županije u iznosu od 500 KM.
Da su uplaćene beneficije i izmirene obveze prema mirovinskom osiguranju, 64-godišnji miner Jozo Propadalo bi sa 38 godina radnog staža bio u mirovini, a ne na stražarskom mjestu. "Riješio sam, bit ću ovdje do prvog, a poslije prvog odoh kući, nek krade i nek nosi ko god hoće“, poručuje on.
Bivši direktor EPHZB ranije je izjavio da rudnik Elektroprivredi ne treba bez termoelektrane u Kongori i Čelebiću. Sadašnji direktor Marinko Gilja je, pak, kazao da ne zna zbog čega bivše uprave nisu preuzele rudnik.
"Shvatio sam važnost opstojnosti rudnika na ovom području i budite uvjereni da ćemo poduzeti sve da pokušamo taj rudnik aktivirati da on ubuduće dobro posluje", ističe Gilja.
Iza, kad je riječ o 60 preostalih radnika je 37 neisplaćenih plaća, neovjerene zdravstvene knjižice i godine lažnih obećanja, a pred njima, ako se i ovo posljednje izjalovi, stečaj, koji je u većini slučajeva, barem na ovim prostorima, vodio izravno u likvidaciju poduzeća.
