Zelena tržnica u našem gradu već dugo predstavlja ruglo našega grada; propala je, oronula, neadekvatna… Općinskim proračunom predviđena su značajna sredstva za njenu obnovu, ali smo svjedoci da je sve ostala samo stvar predviđanja. Ne samo da nisu uložena značajna sredstva, bojim se da nisu uložena nikakva ili je, ipak, uloženo nešto beznačajno, tek toliko da bi se moglo reći da se nešto radilo.
Ali, i u takvim nehumanim uvjetima ljudi su radili, prehranjivali su vlastite obitelji, školovali djecu. Doista je bilo tužno i porazno gledati središnje informativne vijesti, a u tim vijestima i vijest iz našega Livna. Pečate se štandovi, izbacuju se ljudi na ulicu, proizvode se socijalni slučajevi. Najodgovorniji ljudi u općini čude se kako je do toga uopće i došlo, najodgovorniji ljudi u općini smatraju kako je sve ovo sastavni dio jedne političke igre, točnije, igre dva HDZ-a. Kada bi ti isti bili lišeni vida mogle bi se i razumjeti njihove izjave, ali doći na onakvu tržnicu i reći da ne vide u čemu je to zapravo problem je u najmanju ruku nekorektno, drsko i bezobrazno. Može se razumjeti i njihov stav kako je sve to samo politička igra, za njih vjerojatno i jest, ali je teško razumjeti kako netko može doći među ljude koji su tu radili i ostati ravnodušan.
Postavlja se pitanje kome je u interesu zatvoriti zelenu tržnicu? Kakvu ulogu u svemu tomu igra krupni kapital i trgovački centri koji su izgrađeni u našem gradu? Hoće li netko možda od toga profitirati i tko? Na svu sreću ne znam odgovor na ovo pitanje, nisam dio te „elite“, ali mislim da i nije teško pretpostaviti ukoliko znamo u čijoj je nadležnosti bila obnova tržnice.
Spomenuto je kako se na ovaj način i ovakvom politikom proizvode socijalni slučajevi. Kada smo već kod socijalnih slučajeva ne mogu, a da se ne osvrnem, na „humanitarne“ akcije HDZ-a BiH. Naime, čitajući portale naišao sam na sljedeći naslov: „Mladež HDZ-a BiH prikupila pakete pomoći obiteljima u potrebi“. Ništa i ne bi bilo sporno da nisu priložili i fotografije. Naime, na pakovanju ulja stoji naljepnica HDZ BiH, na vreći prašna stoji naljepnica HDZ BiH, na pakovanju šećera stoji naljepnica HDZ BiH… Dakle, „starež“ HDZ-a BiH proizvodi socijalne slučajeve, a mladež tim istima nosi „poklone“ sa stranačkim naljepnicama. Pretpostavljam da su htjeli reći sljedeće: SIROTINJO, PROČITAJ TKO TE HRANI, IZBORI SU U 10-OM MJESECU.
Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda nebu da nam nekak ne bu, rekao je veliki Miroslav Krleža. Futuristički govoreći, u skoroj budućnosti, biti će nam tako da ćemo svi primati „darove“ s naljepnicama ili da ćemo ići za Njemačku, s čim imamo bogatog iskustva.
Dok smo još ovdje vrijedi se boriti jer većina nema što izgubiti, a manjina ima. Puno je jednostavnije i lakše ne suprotstavljati se, ići linijom manjega otpora, prošuljati se kroz život. Ali je humanije i hrabrije govoriti o onome o čemu nije popularno govoriti, bez obzira kolika je cijena. Uostalom, sarkastično govoreći, genetski smo predodređeni za niskokvalificirane radnike u Njemačkoj i drugim razvijenijim zemljama, stoga, brzo ćemo se prilagoditi.
Općinski vijećnik HDZ-a 1990, Jozo Ćosić
