U sklopu manifestacije "Kulturno vjerski dani – Naša Gorica 2016", koja se od 26. do 29. lipnja održava u Franjevačkom samostanu na Gorici i Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica – Livno, sinoć je svečano otvoren stalni etnografski postav.
Stalni postav otvoren je uz financijsku pomoć Ministarstva civilnih poslova BiH, Federalnog ministarstva kulture i sporta, Vlade Republike Hrvatske, Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti te općine Livno.
Otvorenju stalnog postava nazočili su visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko, pomoćni biskup banjalučki fra Marko Semren te načelnik općine Livno Luka Čelan.
Ravnatelj Franjevačkog muzeja i galerije Gorica – Livno Josip Gelo za je Fenu kazao da je etnografska zbirka nastala kao rezultat sakupljačke aktivnosti franjevaca livanjskog kraja.
"Franjevci su prepoznali vrijednost predmeta koji su gubili svoju funkciju u vrijeme kada livanjsko stanovništvo ostvaruje intezivne kontakte sa zapadnoeuropskim zemljama", kazao je Gelo.
Po njegovim riječima, sakupljačka aktivnost je nastavljena nakon što je 1995. godine službeno oformljen Franjevački muzej i galerija Gorica te danas etnografska zbirka broji oko 5000 predmeta, koji se odnose na livanjski i u manjoj mjeri na susjedne krajeve.
"Svoj potpuni izričaj etnografska zbirka dobiva kroz stalni postav u kojem je prezentirana kultura livanjskog područja s kraja 19. i početka 20. stoljeća", istaknuo je Gelo.
Dodao je kako i objekt u kojem se nalazi stalni postav sam predstavlja povijesni dokument, jer se radi o kući koju franjevci 1883. godine kupuju od Beće Sefer-Ćehaića za stanovanje i povremeno održavanje nastave, čime je Livno dobilo svoju prvu školu.
"S druge strane, ovaj objekt predstavlja primjer graditeljstva u gradu i okolici sa četveroslivnim krovom, dok su kuće seoskog domaćinstva brvnare, plotare i kuće od suhozida te kuće na boj s pokrovom od slame s otvorenim ognjištem i skromnim inventarom", kazao je Gelo.
U muzeju je prezentirana i gospodarska djelatnost, pa se tako mogu vidjeti, među ostalim, predmeti koji su se koristili u stočarstvu, zemljoradnji i predmeti koji su koristile zanatlije.
Pored kovačkog, lončarskog, stolarskog, samardžijskog, opančarskog i kazandžijskog obrta, istaknuto mjesto zauzima poznati livanjski vez žicom koji čini posebna vrsta inkrustacije plemenite kovine u drvo te horizontalni tkalački stan na kojem su tkani svi odjevni predmeti od lana i vune.
"Nezaobilazni dio stalnog postava je livanjska nošnja, koja pripada krugu dinarskih nošnji, a kroz nju su prezentirani običaji životnog ciklusa koja se razlikuje ovisno o dobnoj, klasnoj i nacionalnoj pripadnosti", naglasio je Gelo. (Fena)
