U petak, 24.ožujka, u večernjim satima, u Dubrovačkom Etnografskom muzeju (Žitnica, Rupe) otvorena je i dubrovačkoj javnosti predstavljena ranije najavljena izložba fotografija Mate Kaića - Svjetlopisi pod bosanskim nebom.
Na početku svojega govora Pavica Vilać, ravnateljica Dubrovačkih muzeja osvrnula se na činjenicu da je njezina kolegica i prijateljica Marija Tonković zaslužna za suradnju s Franjevačkim muzejom i galerijom Gorica-Livno i realizaciju izložbe. U uvodnom dijelu gospođa Vilać toplo je pozdravila autorice postava Ružicu Barišić i Željku Markov koje su i u Dubrovniku postavljale izložbu, ravnateljicu FMGG-Livno, Draženu Džeko i Vlatku Dronjić koje su došle na otvorenje izložbe i zahvalila se na uspješnoj suradnji. Zahvalila se također svojem tehničkom osoblju i kustosici Marini Filipović koja je sudjelovala u projektu i na kraju je pozdravila sve nazočne O Kaiću i njegovim svjetlopisima više je rekla autorica Željka Markov. Izložbu je otvorila stručna suradnica projekta Marija Tonković koja je ovom prilikom naglasila vrijednost pionirskog uratka prvoga livanjskog fotoamatera i naglasila da se Kaić sa svojim zapisima svjetlom može svrstati uz bok velikih fotografa, a tomu je dodala da je jako rano načinio fotografije u boji.
Na izložbi je predstavljeno 95 fotografija samozatajnoga fotografa i vrsnoga intelektualca svoga doba, koji je prvu fotografiju načinio davne 1902. godine. U prvoj deceniji XX. st. nastaju prekrasni livanjski pejsaži, vedute, genre scene, portreti dragih mu i poznatih osoba, druženja uz partiju karata i biljara u livanjskome hotelu, Dinarinu domu... U tom periodu puno putuje i tada nastaju predivni prizori Splita, splitske gradske luke... Sinjske alke te rijetko viđeni prizori dubrovačkog krajolika iz toga doba. Kasnijih godina, vjerojatno 'pritisnut' obiteljskim obvezama i naslijeđenim poslovima fotografiji posvećuje manje vremena. No i dalje pratimo Kaića na njegovim poslovnim putovanjima kada nastaju zadivljujući svjetlopisi Kupreškog polja i njegovih snježnih idila s izraženim ruralnim genre scenama i pejsažima. Kaić svojim fotografskim umijećem otima od zaborava zaboravljene običaje i način života prve polovine XX. stoljeća svojega kraja i šire, ostavljajući novim naraštajima dokumentarističke i artističke slike.
U gotovo četiri decenije Kaićeva stvaralaštva nastalo je puno svjetlopisa, no do nas je sačuvano 377 staklenih ploča (negativa, pozitiva i dijapozitiva u boji). Od tog broja Franjevački muzej i galerija Gorica Livno bištinio je od Kaićeve kćeri Voje 327, a njih 50 je u posjedu Kaićeva rođaka Ive Kaića. Posljednja Kaićeva fotografija nastala je, prema riječima Kaićeve kćeri Voje, 1938.
