Bosna i Hercegovina prava je riznica autohtonih i originalnih prehrambenih proizvoda, koji su nezaobilazan dio kulture i tradicije našeg podneblja, ali nijedan od njih, nažalost, još nije na državnom niti europskom nivou zaštićen proizvod oznakama originalnosti, geografskog porijekla i tradicionalnog ugleda hrane.
Praćenje kvaliteta
Dok u bazi podataka zaštićenih poljoprivrednih proizvoda Europske komisije (Database of Origin and Registration - DOOR) Italija dominira sa skoro 300 zaštićenih proizvoda, a susjedna Hrvatska na toj listi ima 15 zaštićenih autohtonih proizvoda, prostor rezerviran za Bosnu i Hercegovinu još zjapi prazan, iako imamo skoro 160 prehrambenih proizvoda koji ispunjavaju uvjete za zaštitu. Piše Dnevni avaz.
Tako i čuveni livanjski sir godinama čeka da ga zaštite, iako se Udruženje proizvođača autohtonog livanjskog sira “Cincar” na sve načine bori da tu priču dovede do kraja.
- Niti jedan jedini proizvod nije zaštićen na nivou države. To su nevjerovatne stvari, pravi apsurdi. Mi smo najbliži zaštiti, jer imamo sve uvjete prema standardima EU, zakon je donesen, ali se i dalje nešto čeka da se to da u proceduru. Nisam zadovoljan suradnjom s nadležnima, jer oni hoće da se sir zove livanjski, a da za njegovu proizvodnju uvoze mlijeko iz Albanije, Grčke... - kaže Jozo Baković, predsjednik ovog livanjskog udruženja.
Danijela Petrović, dekanesa Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, kaže da, kao država, imamo veoma mnogo potencijala u ovom pogledu te da ostaje samo da prepoznamo koji su to bh. proizvodi koje možemo ponuditi EU.
Naglašava i da BiH ima ustanove koje mogu uraditi elaborate o zaštiti, nadležne agencije i firme zadužene za kontrolu i praćenje kvaliteta i sigurnosti proizvoda te da u narednom periodu treba raditi na tom planu.
- Zakonski okvir je završen. Bilo je nekih sporova između agencija koje su radile na tome, ali je i to na putu da se završi. Imamo mnogo potencijala, počevši od livanjskog sira, sira iz mijeha, ćuptera, raštike i slično. Bojim se da su nam neke stvari pobjegle dok smo mi prepoznali važnost te zaštite - dodaje Petrović.
Prednost na tržištu
Zaštita imena i geografskog porijekla, slažu se svi, najbolji je način za unapređenje kvaliteta i konkurentnosti domaće proizvodnje te za promociju područja na kojem se ti proizvodi tradicionalno pripravljaju. Dragan Brenjo, zamjenik direktora Agencije za sigurnost hrane BiH, ističe i da zaštićeni proizvodi imaju prednost na tržištu u odnosu na one bez zaštite, iako su za najmanje 30 posto skuplji.
- Zaštićeni proizvodi daju dodatnu prepoznatljivost području s kojeg dolaze i promoviraju to podneblje, poput, recimo, livanjskog sira. On samim svojim nazivom promovira cijeli taj kraj - navodi Brenjo.
Lobiji sve koče
Bez obzira na to što nema zaštitu, livanjski sir, kaže Jozo Baković, može se izvoziti, jer se u njegovoj proizvodnji koristi pasterizirano mlijeko.
- Za nas su Europa Split i Makarska. Nama ne treba veća Europa, jer smo mi sve što smo proizvodili prije rata, izvozili tamo i problema sa plasmanom nema niti će biti. Ali, kad je u pitanju zaštita, uvijek nešto koče, a u igri su i lobiji mljekara. Bez obzira na sve, nećemo odustati, jer ta procedura uopće nije komplicirana, samo treba krenuti u nju - navodi Baković za Dnevni Avaz.
