vidjevši prije četiri godine da mu prilikom isplate mirovine od svake doznake pet eura uzima Privredna banka Sarajevo, premda nema baš nikakve veze s tom bankom. Otada traje njegova borba.
- Još bi mogo razumit da mi te novce uzima Zagrebačka banka, na kojoj imam račun, ali ja nemam nikakve veze sa Sarajevskom bankom, koja nema ni jedne poslovnice u čitavoj našoj županiji – rekao mi je Martin prije pola godine. – Pa sam mislio pribacit račun na Splitsku ili Hypo banku. A tamo vele da će mi i oni po sili zakona skidat pet eura od svake doznake za Sarajevsku banku. Onda mi i ostali gastarbajteri rekoše da i njima uzima pet eura od mirovine za banku u Sarajevu.
Potkradaju nas...
Eno, oni Jozo iz Bukovice prima samo 12 eura njemačke mirovine, a Sarajevska mu od toga uzme pet. I pazi sad ovo, Sarajevska banka je za četri godine meni uzela 240 eura. Ako to pomnožimo sa 3000, koliko Duvnjaka prima njemačke mirovine, to znači da su nam uzeli 720 tisuća eura. Pridodaj tome isti broj Livnjaka i nešto Kuprešana, Grahovljaka i Glamočana, pa ispada da je Sarajevska banka iz naše županije izvukla blizu dva milijuna eura. Ako još tome pridodaš 20-ak tisuća njemačkih umirovljenika iz Federacije, to se penje na desetak milijuna maraka. Niti što rade, niti posluju. Marke i euri sami cure.
Priznajem, nisam do kraja vjerovao Martinovoj priči i računici, pa sam se o svemu raspitao kod bankara. Djelatnici Splitske, Zagrebačke i Hypo banke kazali su da se svakodnevno susreću s istim pitanjem klijenata: zašto im Sarajevska banka uzima novac, premda s tom bankom nemaju nikakve veze? Vjeruju da se tu radi o čudnim stvarima, ali nisu se željeli javno očitovati. No, meni je to bilo dovoljno da se s Martinom upustim u avanturu “istraživačkog novinarstva”. Pa smo prvo nazvali sjedište PBS-a u Sarajevu.
– Istina, sve mirovine iz Njemačke idu preko naše banke, bez obzira na to u kojoj banci klijent ima račun, pa mi sasvim legalno naplaćujemo svoje usluge – kazala je glasnogovornica. No nije znala ili željela odgovoriti na pitanje tko je, kada i na temelju čega donio takvu diskriminatornu odluku.
– Najbolje bi bilo da napišemo pismo Švabi – uporan je Martin. – Švabo je pošten i redan. Samo bi trebalo nać adresu Ministarstva rada pa tražit objašnjenje.
I uoči Božića napišemo pismo Ministarstvu rada u Bonnu, da bi odgovor stigao nedavno.
“Isplata za BiH je moguća samo preko Privredne banke Sarajevo. Prema ondašnjem dogovoru nije moguća izravna isplata, nego samo preko konta središnje banke BiH i Bundesbanke. To vrijedi samo za primatelje mirovina s prebivalištem u BiH.”
– Ovaj Nijemac što nam piše luđi je od onih u Sarajevu – čudi se Martin. – Oni govore na isti način ko i u Sarajevu. U tom njemačkom ministarstvu još ne znaju da Privredna banka Sarajevo nije državna banka, nego je 2008. godine privatizirana.
Veliki lopovluk
To znači da preko njemačkog Ministarstva rada neki privatnici u BiH dobro pasu naš novac. Da mi Bog kaže, tu se radi o lopovluku. Jer nam PBS uzima novce unazad četri godine, otkad je došla ova platformaška vlada. Tada je u Landshut, koji daje mirovine za nas, došla jedna gospođa Srna, čini mi se Mirsada. A tada je na misto federalnog ministra financija stupio i naš Duvnjak Ante Krajina. Koliko ja znam, on je čestit i dobar čovik. Ali je najlakše nasukat poštena čovika.
Kada su gastarbajterski umirovljenici saznali da im u hrvatskim bankama ne uzimaju pet eura na novčane doznake iz Njemačke, to su mnogi prebacili svoje račune na banke u Imotskom, Trilju, Sinju…
To je najlakše, Imotski nam prid nosom, ali ja ću stvar gonit do kraja, do Haga ako triba – kaže Martin. – Tu se radi o mojim ljudskim pravima. Imam li ja pravo dobit svoju mirovinu na banki koju ja izaberem? Imam. Ima li pravo druga banka uzimat moje novce? Nema! Nu ti vidi, ako sam u Rvackoj, sve mi isplate, ako sam u BiH, onda mi pare uzme i banka na kojoj imam račun, marku-dvi, ali i banka s kojom nemam nikakve veze, a orobi me za deset maraka. Neće ići, pajdo.
A tu je i politika. Većina njemačkih umirovljenika u Federaciji i BiH su Hrvati. Sad mi je jasno zašto su uništili Hercegovačku banku. Čim je otvorena, odma sam u nju uložio pedeset iljada. Vratili su mi, neću dušu grišit, ali su banku uništili. Bunio bi se i da mi sada novce uzima Hercegovačka banka, a kako neću sve đavlu dat kad čujem da me krade Sarajevo. I to legalno, uz pomoć Nijemaca. Pisat ćemo i Angeli Merkel.
Petar Miloš/Slobodna Dalmacija
