Dragi prijatelji, braćo po oružju! Obraćam se vama koji ste izgurani na margine društva. Tko i zašto razbija naše redove?
Tko i zašto od 25-te obljetnice osnutka brigade „Kralja Tomislava“ pravi političko-marketinšku manifestaciju ili bolje rečeno satiru u kojoj novi likovi preuzimaju glavne uloge, dobro već znane ratne priče?
Zašto danas šutimo?
Sva ova pitanja postavio sam sebi u tišini, a sada ih glasno postavljam svima vama, hrabrim bojovnicima brigade „Kralja Tomislava“. Pred kim to savijamo kralježnicu ili spuštamo glavu a nekad imasmo visoko uzdignuto čelo? Tko je to zasjeo na tron naše obljetnice? Tko to postrojava naše bojovnike, dočasnike i časnike? Tko to našega generala Glasnovića raspoređuje u sporedni plan ili smješta u drugi red? Zašto se na manifestaciji nisu pročitala imena svih naših zapovjednika, dok su imena pojedinih političkih dužnosnika pročitana i više puta? Svojom nazočnošću i velebnim pozdravom nas su gurnuli u drugi plan. Nas koji smo nosili i iznijeli teret rata. Tko i na osnovu kojih zasluga predvodi braniteljske udruge? Tko zatire i guši našu istinu? Komu smeta istina? "Istina će vas osloboditi", zar to nisu Kristove riječi?
Imamo li hrabrosti kazivati i pisati o Istini? Možda ta istina smeta svim onima lažnim "časnicima", pukovnicima ili generalima koji primaju povlaštene mirovine, koje stekoše prevarama, lažiranim ulogama u Domovinskom obrambenom ratu, po zapovjednoj dužnosti ili ustrojbenom mjestu. Svi mi pojedinačno i precizno znamo uloge svakog od nas za vrijeme rata ili smo i to spremni zaboraviti! Smijemo li samo kriknuti DOSTA? Podignimo samo ratničko čelo i borimo se za ISTINU! Pozivam sve vas hrabre bojovnike, progovorimo pravedno. Istinom oslobodimo zaboravljene i ponižene branitelje, koji su poput Krista raspeti i popljuvani, a koji je put istina i život. Ne dozvolimo zatiranje žrtve i svake kapi krvi kao i mrtve kosti naših suboraca. Ne dopustimo im iskrivljavanje i blaćenje naše krvave istine. Gasimo se, nestajemo, odlazimo u tuđe zemlje, sve nas je manje. U miru napuštamo ono za što smo se u ratu borili. Komu ostavljamo svetu hrvatsku zemlju natopljenu krvlju naše braće? Komu dajemo za pravo revidirati ratni put Brigade?
Tko se to postavlja iznad zapovjedniká proslavljene Brigade, tražeći dostavljanje u pisanom obliku govora koji će izreći na svečanoj akademiji i koji će; ("Ukoliko zadane teme budu kvalitetno obrađene, biti iskorištene u drugoj fazi - izradi monografije o Brigadi kralja Tomislava u Domovinskom ratu")?
Tko to s perom u ruci piše našu časnu i krvavu povijest?
Povijest koja nije u službi istine, povijest koja je u službi bogaćenja interesnih skupina. Što ostavljamo svojoj djeci, svojim unucima? Iskrivljene ideale, kako bi se divili likovima u BOSS-ovim odjelima u koja su uskočili pod sumnjivim okolnostima, da preziru pokorenog hrvatskog bojovnika! U ratu pobjednika a u miru ogorčenog i pokorenog. Otvorimo svoje dlanove, na žuljevitim i ispucalim rukama ispisana je istina našega rata i poraća. Pustimo svoj glas neka poput vihora, dodirne svakog čovjeka na Duvanjskom polju. Polju na kojem se pisala slavna hrvatska povijest. Valjda imamo još snage za to, dužni smo to našoj preminuloj braći, to smo dužni onima koji su tu i onima koji tek dolaze.
Ovim otvorenim pismom objavljujem rat svima onima koji zlorabe svoj položaj i bogate se na pravima hrvatskog vojnika. Također najavljujem i svoju kandidaturu za predsjednika HVIDR-e Tomislavgrad, na predstojećim izborima! Pozivam sve istinske duvanjske vitezove neka mi se priključe u toj borbi, „ja sam im'o sreće pa sam kući doš'o a puno ih se nije vratilo“. „Reci brate moj jesmo li prokleti pa se tako brzo sve zaboravi al' neka neda Bog pa nas budu trebali opet će se gusta magla spustiti“.
S poštovanjem uz vojnički pozdrav, ratni zap. Br. "K.T". i ratni zapovjednik 79 DP "K.T." Tomislavgrad u oslobađanju Kupresa,
puk. Ivan Stanić Švabo
Tomislavgrad, 2. srpnja 2017.
