U organizaciji tomislavgradskoga ogranka Matice hrvatske, u hotelu “Tomislav” u Tomislavgradu, na Uskrsni ponedjeljak, 2. travnja 2018. godine, s početkom u 18 sati bit će održano predstavljanje nove zbirke pjesama Ilije Smiljanića pod naslovom “Zamka vremena”.
Knjiga je podijeljena u sedam ciklusa:
Priče o ljubavi
Priče uz ognjište
Priče o životu
Zemljine priče
Priče o ratu
Priče o smrti
Priče o mom narodu
Uz autora o knjizi će govoriti prof. dr. sc. Boro Mioč s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, doc. dr. Marko Tokić s Filozofskog fakulteta u Mostaru i dipl. ing. Tomislav Majić iz Tomislavgrada.
Pjesničku večer će svojim nastupom uveličati članovi i članice pjevačkoga zbora Matice hrvatske, uz pratnju mješovitoga orkestra Matice hrvatske, sve pod ravnanjem profesorice Kristine Boras, navode organizatori.
Knjiga je tiskana u nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i ogranka Matice hrvatske Tomislavgrad.
Ilija Smiljanić rođen je 15. lipnja 1972. u Tomislavgradu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prvu zbirku pjesama „Miris grijeha“ objavio je 1996. godine u nakladi Mozaik knjige u Zagrebu. Živi u Tomislavgradu. Ovo mu je druga knjiga.
Svi ste dobrodošli i vjerujemo da ćete uživate u ovoj večeri i stihovima našega zavičajnoga pjesnika.
Ovom progodom objavljujemo Ilijinu pjesmu "Kad se otac na put spremao" i dijelove iz recenzija ove stihozbirke:
„I dok u svijetu pjesnici sanjaju o čistoj poeziji upravljanoj po zakonima ljepote, Smiljanić je baštinik naroda kojemu je književnost i jezik jamstvo opstanka. To je sraz starinskih priča i legendi suvremene tjeskobe i zabrinutosti. On piše o zbilji sukladno kako mu nalaže savjest i poštenje čovjeka i dostojanstvo umjetnika, priznaje realni svijet ali ne i njegova ograničenja. Prema pjesnikovu iskazu većina pjesama spontano je nastala u ljeto 2017. Smiljanić je autobiografski pjesnik, obitelj mu je postojano i snažno nadahnuće, često iskazano u materinskoj ikavici. To je pjesništvo obična čovjeka koji govori iz svakodnevne perspektive te postiže dojmljive razine iskrenosti i životnosti. Pjesma Kad se otac na put spremao dojmljiv je prikaz starinske odanosti pjesnikovih roditelja.“ (Iz recenzije gospođe Đurđe Mačković)
„Oslonjen na narodnu tradiciju, priče i pjesme koje su ga okruživale, čuvajući djetinju dušu i uspomene pjesnik je ispjevao pjesme kao zalog da još uvijek ima onih koji se okupljaju oko vatre (ognjišta) i gaje nadu unatoč nesklonom vremenu.“ (Iz recenzije doc.dr. Marka Tokića)
KAD SE OTAC NA PUT SPREMAO
Moj otac kad se spremao na put
Bez sata uvijek bi ustao
Ne bi kasnio ni minut
Majka po svu noć ne bi spavala
Stalno bi nešto spremala
Sklanjala, perkala
Mi bi zarana išli spavati
Ujutro popegla košulju, kragnu izvrće
Prevrće,popravlja zadnje mu dugme zakopča
S kaputa sitne dlačice otresa, briše
Izmakne se i u njega ko u Boga gleda
Šešir mu donosi, nutarnji džep izvrće
Provjerava da nije češalj
I rubac ne daj Bože zaboravila
Eto te ko i momak viče
On se uspravi da viši izgleda
Glavu unazad zabaci – ko kip stoji
I dugo se pred ogledalom ogleda
Mi smo cipele glancali, sjajili
(majka bi zapovjedila
Da se mora moći od njih
Ko od špiglo ogledati)
I stalno nam ponavljala:
Čuvajte ćaću, ako se njemu
Išta dogodi, od nas šta će biti
Na vratima se u oba obraza poljubiše
Nježno a službeno
Oči joj na njem ostaše
Maše mu, viče, prikrsti se, javi se.
Po njeg dođe auto
Svirnu i odlaze
Mi, ko mačići poredani
Na prste se uspravljamo
Gledajući kako auto zamiče (Ilija Smiljanić)
