Pred nama su još jedni izbori. Građani Bosne i Hercegovine opet imaju mogućnost da odluče jesu li za dosadašnju vlast ili su za promjenu.

U mnoštvu političkih subjekata koji tvrde da su oni ti koji su sposobni provesti promjene, teško je prepoznati one koji to zaista mogu i hoće. Iz tih razloga, većina onih koji se početkom listopada odluče prošetati do svog biračkog mjesta, zaokružiće svoje stare favorite, koji su se u prethodnom razdoblju, upeli iz petnih žila da bude bolje. Njima. I koji i dalje ulažu natčovječanske napore da ostanu na pozicijama na kojima su već godinama. O tome govore i njihove posljednje aktivnosti. Već legendarno krpanje rupa po našim prometnicama u punom je zamahu. Tome se dodala i jedna novotarija, izgradnja kružnih tokova, koji po Bosni i Hercegovini niču kao gljive poslije kiše. Uz svečano otvaranje, presijecanje vrpce, probna vožnja zvaničnika, obvezno prisustvo medija i u završnici, zna se, pečena janjetina, za njih,opet. Ako tomu dodamo izgradnju i obavezno svečano otvaranje uz istu proceduru i nekoliko trafostanica i trafika, izborni uspjeh takve politike je zajamčen.

Ali kako stvari stoje, to im izgleda nije dovoljno, evidentan je strah od gubitka vlasti pa se poduzimaju i druge, izbornim zakonom nezabranjene aktivnosti. Jedna od takovih aktivnosti je i animiranje naše dijaspore da izađu na izbore i daju svoj glas, odnosno izborne materijale i glasačke listiće baš njima, neumornim borcima za bolje sutra naše domovine. U prilog tome govori i veliki broj prijava za glasanje u odsustvu, odnosno u dijaspori. Način na koji je probuđen interes već uspavane i nezainteresirane dijaspore za izbore u BiH je za sada nepoznat. Da li je to davanje sitnih pogodnosti onima koji u domovini ili preko diplomatskih predstavništava BiH zatraže i na kućnu adresu dobiju glasačke listiće pa ih ustupe stranačkim ljudima od povjerenja da ih oni popune za njih ili je to iznenada porbuđen domoljubni zanos vidjeće se nakon prebrojavanja istih. Jedno je sigurno, mali će biti  promil glasova za oporbu.

Druga stvar koja upada u oči je impotentnost Središnjeg izbornog povjerenstva, dakle na državnoj razini. Isto se u ovom predizbornom periodu, kada bi trebala da bude najaktivnije, zabavilo samo sa sobom. Istek madnata predsjedavajućoj i dvojici članova SIP-a, sasvim je dovoljno za vladajuću garnituru da ih drži u vječitom šahu. Hoće li im se produžiti mandat i sigurnost uhljebljenja ili će biti zamijenjeni, novim poslušnijim članovima dovodi izborni proces do besmisla. Ili možda do olimpijske devize da je važno sudjelovati, a pobjednik se ionako zna. Nisu oni bili učinkoviti ni prije, da podsjetimo na beznačajan broj pozitivno rješenih žalbi na izborne nepravilnosti. Još uvijek nemamo informacije o žalbi na izbornu prevaru na zadnjim lokalnim izborima za livanjskog načelnika. U takvoj situaciji, općinska izborna povjerenstva rade što im se prohtije, sve u cilju zadovoljenja potreba svojih lokalnih nalogodavaca. Tako je u našem gradu vršeno ždrijebanje mjesta za biračke odbore uz sudjelovanje svih prijavljenih političkih subjekata za naredne izbore u Federaciji BiH. Za mjesta u četrdesetak livanjskih biračkih oddbora hrabro su se borili predstavnici sedamdesetak političkih subjekata, između ostalih Liberalna liga Goražde, Savez dobrovoljaca Trebinje, Stranka naroda i radnika Stari grad Sarajevo, svi registrirani pravaši i radikali, kao i sve registrirane napredne stranke i nezavisni kandidati. Što je na ždrijebu bilo prisutno samo pet predstavnika nevedenih političkih subjekata, nema veze, svima je pružena mogućnost da dobiju pozicije u livanjskim biračkim odborima. Opet , važno je sudjelovati.

U takvim okolnostima što je to onda najbolji izbor za građane BiH. Normalno, ostanak na vlasti starih provjerenih opcija, koje su uostalom i najzaslužnije za neviđeni napredak Bosne i Hercegovine. U propast. Pa zašto im onda oduzimati te zaslužene pozicije. Oni trebaju da uživaju u plodovima svog dugogodišnjeg neumornog zalaganja za bolje sutra. Njih. Oni i njihove pristalice trebaju da uživaju u rezultatima svog rada. Sada kada se veliki dio ljudi iselio u zapadnu Europu i kada će uskoro otići i preostali dio radno sposobne populacije, oni svakako ostaju sami. Sada kada se nalaze u situaciji kao komunisti osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada imaju apsolutnu vlast, sami će i propasti. I ne treba im oduzimati to zadovoljstvo. Iako su oni nama oduzeli sve, halal im. Na kraju će ih stići ona kletva: Da bog da imao pa nemao. I zato treba izdržati i ovu i još nekoliko sljedećih izbornih farsi uz pozitivno razmišljanje: Da bog da se o sebi zabavili.

DEHUMANIZACIJA 

Pritisnuti sve većim iseljavanjem mladih iz Livna vlast se na sve moguće načine pokušava oprati od činjenice da su oni i samo oni uzrok tome. Beznađe koje su sami kreirali polako dolazi na naplatu. I nikakvi genijalci i tehnološki parkovi ne mogu poboljšati situaciju u ovakvom poslovno-rođačko-stanačkom ambijentu. I naš Mate, inače dečko iskrenih namjera i neviđenog kapaciteta, će to uskoro shvatiti kada vidi kako se skromni, ali ipak značajan uloženi početni kapital nezaustavljivo topi zbog nebrojenih fiskalnih i parafiskalnih nameta. Uostalom njegova ideja ne otvara nova radna mjesta, ne pruža uhljebljenje nikomu iz zna se družine, ali pruža bar tračak nade za još uvijek značajnu količinu mlade pameti i znanja u Livnu. Tako reče Žuta u kuloarima inače, odlično organizirane prezentacije u Livnu. 

S druge strane brigu za livanjske Hrvate preuzela je dobrim dijelom i susjedna država, Republika Hrvatska. Da bi mladi ljudi što brže i efikasnije dolazili do potrebnih papira za rad u Europskoj uniji, otvoren je i konzulat RH u Livnu. Pored toga, svake godine Hrvatska nudi našim studentima brojne stipendije i druge studentske privilegije koje u pravilu završe kod djece naših bajnih vlastodržaca. Da li se neko sjeća aferice sa stipendijama za socijalne slučajeve ministarske dječice. I to nije sve. Svake godine Hrvatska nudi novčanu pomoć za razvoj kulturnih, obrazovnih, zdravstvenih i inih kapaciteta Hrvata u Bosni i Hercegovini. Transparentno, putem javnog natječaja, na koji ne mogu utjecati stranačko-rođačke veze iz BiH. Barem ne javno i bezobrazno očigledno. Ali da je i tu umješana naša svemoćna hadezejova  kadrovska politika, ne treba ni sumnjati. O tome govore i podaci o raspodjeli te pomoći za 2018. godinu. Od  24 miliona kuna na projekte, u HB Županiju raspoređeno je 1,91 miliona kuna ili 8 % od ukupnih sredstava. Sam postotak govori o snazi i utjecaju livanjsko-duvanjskih perjanica u stolnom gradu. Jad i bijeda. Raspodjela tih enormnih sredstava još više govori o inferiornosti Livnjaka kojima je pripalo svega 630.000 kuna ili 33 %, Tomislavgrađanima 780.000 kuna ili 41 %, dok je ostatak pripao Kupresu i Grahovu. Još je jadniji sadržaj projekata koji su dobili pozitivnu ocjenu i novac. Samo aplikacija franjevačkog muzeja Gorica ispunjava naprijed navedene uvjete (razvoj kapaciteta), dok su preostala tri projekta puko pilićarenje, tipa daj što daš. Novac je tražen i dobijen za sanaciju krovišta SŠC SS Kranjčević i Županijske bolnice Livno, te za sanaciju puta Potočani – Dobro. Svi ovi projekti trebali su se financirati iz sredstava općinske, županijske i federalne vlade, za što se sigurno i predviđaju sredstva u godišnjim proračunima, a od Hrvatske se trebaju tražiti sredstva za razvoj i unapređenje kapaciteta, ne za pokrivanje budžetskih rupa u proračunima naših institucija vlasti. Ove aplikacije se sjajno uklapaju i u novootvoreni tehnološki park, gdje će se u konačnici aplicirati za seoske puteve i mostiće, umjesto za razvojne projekte. Još više potvrđuju staru devizu da ovi današnji nisu u stanju ni okrečiti ono što je stvoreno u bivšem mračnom sistemu.

I da se ne zavaravamo da će ova sića zaustaviti epidemiju iseljavanja. Neće, možda će je samo pojačati. Kada razgovarate sa ljudima koji su trajno sa obiteljima odselili iz Livna i u njega dolaze samo ljeti na proputovanju za more i ponekad zbog smrtnih slučajeva u obitelji, svi, ama baš svi, bez obzira na obrazovni nivo i to što su radili ili nisu radili u Livnu će vam reći da su otišli, pored ekonomskih razloga, koji nisu uvijek najbitniji, zbog odnosa poslodavaca prema radnicima ili službenicima, bez obzira jesu li radili u privatnom ili državnom sektoru. Zakon o radu je mrtvo slovo na papiru, još od momenta njegova donošenja, odnosno ukidanja zakona o radu iz bivšeg sistema. 

Pored mizernih mjesečnih naknada, koje zbog sramote nećemo u ovom tekstu zvati plaćama, na repertoaru novih kapitalista su mnogobrojne mjere koje samo potiču odlazak ljudi. Navešćemo samo neke: odbijanje od plaće radnicima zbog manjka robe. Mnogi naši trgovački centri prakticiraju ovu metodu kao najjeftiniju i najefikasniju. To što on nema dovoljno radnika da pokriju sve instalirane kase, a kamoli da dežuraju pored pretrpanih rafa se lošom robom, to što neće da ulože u video nadzor i pojačanu službu zaštite od krađe, nema veze. Najlakše je to odbiti radniku. Uz to treba dodati neprekidan i unaprijed neplaniran rad na poslovima koji često nemaju veze sa njihovim radnim mjestom. Prijem i istovar robe van radnog vremena, često i nedjeljom, smjene ni za glavu ni za rep, nema prekovremenog rada, odnosno nema naknade za prekovremeni rad, a njega ima i previše. Često se događa da se i dio  ionako mizerne plaće isplaćuje u bonovima koji se konzumiraju samo u tom poduzeću. To su briljantni dosezi naših novih kapitalista. Ni u državnim službama nije mnogo bolje, ali oni imaju bar godišnji odmor i topli obrok. Tu su iživljavanja na djelatnicima rezervirana samo za one nepodobne, odnosno zatečene od prije, ili nekim čudom primljene mimo volje kadrovskog zna se povjerenstva. U pravilu im se daju najteži i najškakljiviji poslovi, sve u nadi da će pogriješiti i tako zaraditi otkaz ili bar degradaciju.

I onda se vlastodršci čude što im odlaze ljudi, čak i njihovi. Kako kaže ona bijeda izabran iz 11. Izborne jedinice u Hrvatski sabor: Mladi ljudi iz BiH i Hrvatske dobijaju premoćne ponude iz EU i zato odlaze. Ma nije valjda. Kada stavite sve na papir, zaradu sa jedne strane i troškove sa druge strane nije to baš tako premoćno. I u Njemačkoj se spaja kraj sa krajem, pazi se na svaki €, ali sigurnost u isplati i sigurnost na poslu je neuporediv.Odnos prema radniku tamo i ovdje došao je maltene u paradoksalnu situaciju: da je zapad općenito više socijalistički, nego što smo mi ikada bili. A da smo mi još uvijek u prvobitnoj fazi akumulacije kapitala gdje je sve dozvoljeno, pa i ropski rad. I kada tomu još dodate da možete birati i mijenjati poslove bez telefonskih poziva prema svemoćnoj Angeli, kao i bez straha da je natječaj na kojem želite da aplicirate namješten za nekog Angelinog daljnjeg rođaka. E to je premoćna ponuda moj Božo.

I zato oni ne zaslužuju da izgube vlast. Oni treba da ostanu i da vide rezultate svoga humanitarnog rada u trajanju od četvrt stoljeća. Za nadati je da će im doći odozdo u glavu kakvu su štetu nanijeli svome kraju i svome narodu, kao nijedan okupator u povijesti Livna. I dok im ne dođe odozdo u glavu ne treba ih puštati sa vlasti. Ako oni nisu humanizirani, ako su dehumanizirali sve oko sebe, ovo malo ljudi koji vode računa o drugim ljudima, treba ih pokušati zadržati na vlasti dok ne progledaju. Nikako ne smiju otići sa vlasti u uvjerenju da su učinili ogromna djela i napredak u korist svog kraja i svog naroda, nego samo u svoju osobnu korist. Kada to shvate, ako je uopće moguće da shvate, onda mogu ići na povijesnu deponiju, gdje im je i mjesto. Živio 07. listopad 2018.

SDP K-10/HBŽ

Pratite Livno Online na Facebooku, Twitteru, Instagramu ili Youtube-u

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i Livno Online ne može se smatrati odgovornim za izreceno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.Ukoliko ne posjedujete email adresu u polje za email adresu upišite abc@abc.com

Najnovije županija