Šezdesetogodišnji Živko Vukovljak, jedan od mlađih povratnika u srpsko selo Gubin kod Livna, kaže da se na prste jedne ruke mogu prebrojati Gubinjani koji zimu dočekuju ovdje ispod Dinare, te da on nema ni plaću, ni mirovinu, niti pomoć lokalnih i federalnih vlasti, ali da zahvaljujući dobrom zdravlju, radom može da osigura osnovno za život.
Vukovljak, koji se u rodni Gubin vratio prije dvadesetak godina, navodi da u selu nema vode, u pojedinim dijelovima ni mreže za mobilne telefone, nema javnog prijevoza, ambulante, niti prodavnice.
– Ljeti naše selo oživi. Svi dolaze u zemlju svojih predaka gdje obnavljaju djedovinu i provode godišnje odmore – priča Vukovljak, koji živi sam na kraju sela.
On kaže da se u porti crkve Uspenja Presvete Bogorodice gradi parohijski dom, isključivo prilozima dobrih ljudi.
– Dom će biti mjesto sabranja, ne samo nas iz Gubina nego i iz okolnih sela. Tu će naši parohijani moći prenoćiti, obići grobove svojih predaka, porušena ognjišta. Jednostavno `Lazin konak` je više od samog stambenog objekta. On se gradi iz velike ljubavi – istakao je Vukovljak.
Prema njegovim riječima, u selu je posljednji put rođeno dijete prije tri desetljeća, a danas u Gubinu žive samo starci.
U selima ispod Dinare Vukovljaka od milja zovu Žiža i dobro je poznat po vedrom duhu i ljubavi prema rodnom kraju.
