I kada bi čovjek pisao nešto novo, još nenapisano, još netaknuto, u novinarstvu je to gotovo nemoguće.
Dosadno jeste, ali se mora, stari su problemi oko kojih se raspravljalo, ali nisu nestali pa se mora opet.
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Tako je i s kupovinom ogrijevne bukovine od naše Šumarije. Dođe mi da napišem u stilu vidi lanjski tekst. Ništa se nije promijenilo. Toliko o moći medija kada je birokracija, a potom i politika u pitanju. I ono što jeste se promijenilo, zapravo je stara stvar i stara pjesma. Jeste se promijenila cijena kubnoga metra s 95 na 106 maraka. To su ljudi samo ovlaš spomenuli. Baš zgodno, veća cijena nije neki problem, veći su problemi oni lanjski, stari. Sve je staro, samo cijena nova. I komentari ljudi u redovima i komentari u lokalnim medijima idu ka onoj našoj posebnoj vrsti humora. Kad su stvari loše i nepromjenjive, narugaj se svemu, a ponajviše svojoj muci i nemoći.
Tako Jakov Krišto piše da je gužva kao za Tavelića i da je baš dobro jer vidiš rodbinu koju godinama ne uspiješ vidjeti. Neka mi Jakov oprosti, ali je jači humor gospodina Juriča. Kao dio humora iščitavam i izjavu kako je gužva dokaz povjerenja naših ljudi u ovo poduzeće. Da budem i ja sarkastičan, pa naravno da je tako, jer mi pokazujemo ozbiljne znakove nervoze ako u trgovini, na kasi čekamo više od tri minute, samo čekamo gdje volimo; oko Šumarije i u bolnici, dakle kada su zdravlje i bukovina u pitanju. Djelić povjerenja i postoji, a to je da ćete dobiti onoliko koliko ste platili – što jest jest. Kod mnogih privatnika nije tako. Ako bi i Šumarija počela varati na mjeri smanjila bi pritisak.
Povodom bukovine oglasio se i OO HDZ-a BiH. Hvala im za nekoliko podataka. Ne moram sam računati da je bukovina skuplja za 11,5 %, da je skladište u Lipi puno. I ja mislim da je cijena najvažnija, a poskupljenje bi trebalo biti glavna tema. Ali nije, promašili su i nisu ponudili rješenja za ono što Duvnjake koji se griju na drva najviše tišti. Najviše tišti što jedva da se možeš predbilježiti, pa onda jedva unaprijed uplatiti, a tek onda čekati isporuku. Nitko i ništa ne jamči da će se to dogoditi do Božića ili poslije. Ako ti dodije možeš otkazati. Iz HDZ-a nude informatizaciju i aplikaciju da ne čekamo u redovima. Čekanje jeste smiješno u 21. stoljeću, ali moderna, informatička oprema ne siječe i ne dovozi balvane. Dakle, i HDZ reče, prije svih Pomaku, da su zastarjeli i nesposobni, ali ne ponudi konkretna i jasna rješenja.
Izbori su, doduše lokalni, a Šumarija županijska, ali ipak. Iz iskustva znadem kako se stranački programi razvijaju dugo i studiozno. Iz svih stranaka se hvale kako imaju stručne ljude iz raznih područja koji rade na programu i nude rješenja.
Eto prilike da stranački lumeni osmisle kako da naručim drva bez višesatnih čekanja ili svakomjesečnih dolazaka jer se prednarudžbe ne primaju do daljnjega. Nakon toga, kako u razumnom vremenu, recimo do 1. studenoga dobiti drva?
Zapravo, priča oko ogrijeva i Šumarije mene, osobno baš i ne interesirau ovome trenutku, iako se grijem na Šumarijine balvane. Ovo je ono što se naziva paradigma. U bukovom balvanu je paradigma svih naših odnosa, naše zajednice, mentaliteta, navika, birokracije.
Cijela država je šuma, a politika, uprava, politički narod i narod su Šumarija. U čemu, baš u svemu. Paradigma…
