U petak 20. ožujka u Kući Djeteta Isusa u Livnu započela je korizmena duhovna obnova koju je za Hrvatsku udrugu Benedikt predvodio don Mladen Parlov. Ovaj sve popularniji centar za duhovne vježbe raznih redovničkih i laičkih zajednica smješten je uz rijeku Žabljak i pripada Družbi sestara Služavki Malog Isusa Provincije sv. Josipa – Split.
Nakon što su se udobno smjestili i večerali don Mladen Parlov je okupljenima objasnio smisao korizme i kako je nastala. Zatim je naglasio važnost Isusova Govora na Gori (Mt 5-7) kao centralnog razmatranja kojim se Crkva pripravlja na početku korizme. ”Isus nam tu otkriva tri elementa koja uređuju ono što je najvažnije u duhovnom životu, a to su molitva, milostinja i post” – pojasnio je. Učenici su Isusa pitali da ih nauči moliti jer nisu znali kako uspostaviti dijalog s Bogom. Odgovor na to pitanje naći ćemo u više biblijskih tekstova. Evanđelist Luka u 11. poglavlju svog evanđelja upućuje na Duha Svetoga koji je izvor kršćanske molitve. Tajna Isusove molitve, naglasio je don Mladen, je u sinovskom odnosu, kliktaju srca Abba – Oče. ”Ako dakle, vi, premda ste zli, možete davati svojoj djeci dobre darove, koliko će sigurnije Otac nebeski davati Duha Svetoga onima koji ga mole.” (Lk 11, 13) Isus nas poziva da uđemo u njegovu molitvu – istaknuo je citirajući Poslanicu Galaćanima: ”Ali, kad se ispunilo vrijeme, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, podređena Zakonu, da otkupi podređenike Zakona i da primimo sinovstvo.
A budući da ste sinovi, posla Bog u naša srca Duha svoga Sina koji viče: Abba – Oče naš!” (Gal 4, 4-6) Molitva prosvjetljava razum i jača volju.
Duhovna suhoća
Zatim se postavilo pitanje što je s duhovnom suhoćom i kako se nositi s osjećajem praznine u molitvi. Don Mladen je rekao da molitva nije emocija, a da je duhovna suhoća prirodno stanje kroz koje svi prolazimo a Bog nam je daje radi čišćenja duše. Naravno, ona može imati i druge uzroke, ali kad se radi o Božjoj volji to je nešto što nas ne bi trebalo zabrinjavati.
S druge strane kad se govori o postu, najvažije se sjetiti Isusovih riječi da ne živi čovjek samo o kruhu. Post je solidarnost s drugima. Danas nam je možda potrebniji jedan drugi post, post ”očiju”- rekao je, jer je ”mnogima postalo teško ugasiti televizor i odreći se navezanosti na televizijski program”. Nakon predaha i molitve u kapelici u subotu ujutro je uslijedilo drugo razmatranje o odnosu zakona i milosti. ”Zakon je duhovan, a ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijeha. Uistinu, radim nesvjesno jer što hoću to ne činim, nego što mrzim to činim.” (Rim 7, 14-25). Ovaj tekst iz Pavlove poslanice govori o jednoj važnoj činjenici u duhovnom životu – o ”zakonu grijeha” koji prebiva u čovjeku.
Kako prevladati jaz između zakona Božjeg i zakona tjelesnog?
Isus je propovjedao milosrđe i to je izazivalo farizeje na otpor prema njegovu poslanju, naglasio je don Mladen. ”Židovi ga ne prihvaćaju kao Pomazanika, onog koji je pomazan Duhom Gospodnjim. Oni žele vođu koji će ih osloboditi Rimljana i povesti u rat”. Ne prihvaćaju pomazanika Patnika koji preuzima na sebe ”grijehe svijeta”. Korizma nas poziva da još dublje preispitamo sebe i svoj život te da više vremena posvetimo Bogu i bližnjemu. Da bismo ispravno razumjeli što znači da je sv. Misa „žrtva tijela i krvi Isusove koja se prikazuje na našim oltarima pod prilikama kruha i vina“ moramo se vratiti na same početke bogoslužja, kad je Bog Mojsiju rekao da načini Šator (koji je kasnije postao Hram) u kojem će se obavljati obred po uzoru na nebeski obred. Ono što prvo možemo uočiti je svrha zašto je starozavjetni obred uopće uspostavljen, a ta je: pomirenje čovjeka i Boga oproštenjem čovjekovih grijeha.
Stoga se i starožidovski blagdan, kad je njihov veliki svećenik u taj jedan dan godišnje vršio obred nazivao „Dan Pomirenja“ (Yom Kippur). Starozavjetni veliki svećenici bili su samo slika pravog Velikog svećenika, i jer sami nisu bili bez grijeha, morali su nakon obreda napuštati Svetinju nad Svetinjama do slijedeće godine.
Upraviti pogled prema gore …
Isus, naš Veliki svećenik, budući da sam nema grijeha, prekida tu tradiciju pokazujući da On ne mora napuštati Svetinju nad Svetinjama te stoga može bez prestanka prikazivati svoju žrtvu Ocu za naše pomirenje. Nakon ovog važnog objašnjenja koji nas uvodi u smisao žrtve na Križu, don Mladen je istaknuo da postoje dva načina kako se kršćani suočavaju s ovim paradoksom o kojemu piše Pavao u poslanici Rimljanima. Jedni, poput sv. Ignacija Lojolskog idu putem samodiscipline pa se ”do krvi” bore s napastima, a drugi idu putem širenja ljubavi. Taj drugi način znači da se ne opterećujemo onim što je loše iza nas nego se usmjerimo na to da što više činimo dobro. ”Ukoliko više činim dobro i više bližnjima iskazujem ljubav utoliko ću manje misliti na ono što je loše”. Na taj način prepuštamo Bogu da nas vodi i usmjeruje. ”Često puta mlad čovjek želi na revolucionaran način mijenjati stvari oko sebe upadajući pritom u zamku nestrpljivosti. Buni se i ne žali da s korovom iščupa i pokoju pšenicu”. Ali, to nije dobro, jer kršćanska zrelost uključuje strpljivost, kazao je na kraju don Mladen istaknuvši koliko je važno upraviti pogled prema gore a ne prema dolje. ”Nastojmo uvijek naći vertikalu poput učenika koji su svjedočili Preobraženju na Gori”.
Duhovna obnova završila je u subotu 21. ožujka u poslijepodnevnim satima.koje su potom članovi Hrvatske udruge Benedikt proveli u ugodnom druženju i obilasku izvora rijeke Bistrice.
S.D./croative.net
