Kiša pada, deponija smeća dimi kao da kiše i nema. Bog je dao sve od sebe da je ugasi, ali ne ide! Dogodilo se da je ljudski nemar i neznanje nadvladalo Božju želju i namjeru.
Ova naša „livanjska Hirošima“ žiteljima ugroženih sela ugoni strah u kosti. Najava vjetrovitijeg i toplijeg vremena znači i više kancerogenog dima pomiješanog sa vlagom. A to opet znači više glavobolje, osjećaja slabosti i mučnine.
U tom slučaju, dragi žitelji, na volju vam; hoćete li izaći vani ili ćete se zatvoriti u svoje kuće.
Odgovorni su prvo poslali cisterne s nekoliko stotina litara vode, a onda bagere da ruju po smeću i miješaju ga sa zemljom. Samo su brzo zapeli u blato. Opet neko šminkanje. Pa vam to sada izgleda ovako; bageri čuvaju deponiju, a stražar čuva bagere. Sve sliči na veliku grotesku. Bilo bi smiješno da nije ružno i tužno.
Galebovi u jatima slijeću i uzlijeću, a njihovo glasanje podsjeća na onu narodnu:
„Mili Bože, velike sramote!“.
Stoji u priopćenju žitelja Grboreza.
