Dječak Dragan Vladušić ima četiri godine i jedino je dijete u selu Tiškovac smještenom u pograničnom području između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, udaljenom 18 kilometara makadamskog puta od Bosanskog Grahova. Njegov otac Jovo prisjeća se da je selo nekada imalo školu u koju je i on išao.
“Nas 120 je tad završilo osmi razred, puna škola bila djece. Prvi komšija ovdje imao 18 djece, Miloš imao 14 djece, moj ćaća imao nas 12. Kroz selo prolazila Unska pruga koja je sad granica s Hrvatskom, išla linija Bihać-Split, bila uvijek puna stanica, mi smo poslije Vinkovaca bili najjača željeznička stanica… Imali smo tri kafane, tri prodavnice i diskont! Svi u selu radili – neki na Željeznici, neki u fabrici vijaka, samo jedan bio nezaposlen”, priča nam Jovo. Primjera radi, ove godine je u cijeloj Livanjskoj općini upisan tek 191 prvačić, a iz 21 sela nema ni jedno dijete upisano u školu.
Kako piše portal www.zasvakodijete.ba, porodica Vladušić jedna je od tek njih 15 koje danas žive u pograničnom selu Tiškovac u koje su kao povratnici došli 2004. Drugi dio sela preko pruge je već u Hrvatskoj, a Jovo kaže da je selo i prije bilo administrativno podijeljeno kroz četiri opštine – Grahovo, Knin, Lapac i Drvar.
“Sve stariji svijet, svaka porodica broji dvoje, mi smo najbrojniji – ima nas čak troje!”, govori Jovo dok se dječak Dragan igra sa psima. Najbliže društvo koje ima su četiri djevojčice u selu Strmica koje je u Hrvatskoj. Mama Drenka i tata Dragan kažu da se on ipak najviše voli igrati kod svoje kuće. Pitamo Dragana čega se najviše voli igrati.
“Igram se kerova, kokoši i maca!”, kratko nam odgovara, i vodi nas od jednog do drugog psa. Tata Jovo kaže da su im od povratka 2004. vukovi ubili četiri lovačka psa.
“Ne plašimo se vukova, oni ponekad naiđu, kao i svugdje. Najviše se brinem zbog zmija, njih ima dosta”, kaže Jovo, a onda nas ‘preuzima’ Dragan.
“Slikaj Rokija! Tamo je Maks i njega slikaj, dođi ovamo slikaj i njega, i onog mačka tamo…”, sigurnim korakom Dragan nas vodi po dvorištu, pokazuje nam potom kako spretno prelazi mostić sačinjen od jedne daske kojim se preko potočića prilazi kući Vladušića. Odlazi da pusti kokoške iz kokošinjca na dvorište pa nam pokazuje neke od omiljenih plišanih igračaka i želi da i njih fotografišemo.
“Najviše se voli igrati vani, televiziju gleda rijetkom ponekad neki crtani i emisije o životinjama. Kada ga odvedemo do grada, neće pizzu i drugu brzu hranu jer najviše voli domaću hranu”, priča nam mama Drenka. Osim što jedu zdravu domaću hranu, Vladušići vodu imaju dovedenu direktno s izvora, a struju dobijaju sa pet solarnih ploča montiranih uz kuću.
“Dovoljno nam je za televizor, sijalice i zamrzivač”, kaže Jovo.
Do Tiškovca se može doći dužim ali boljim putem koji ide preko Hrvatske, ili kraćim a težim putem – 18 kilometara makadamom od Bosanskog Grahova koji smo prešli terencem mobilnog tima Crvenog krsta/križa formiranog u okviru Projekta “Primjena koncepta ljudske sigurnosti u cilju stabilizacije zajednice u Kantonu 10” koji finansira UN Fond za ljudsku sigurnost a implementiraju ga UN agencije u BiH – UNDP, UNICEF, IOM i UNHCR u trajanju od tri godine.
Zadaci timova, osim dostave humanitarne pomoći, hrane i higijenskih paketa, su pružanje primarne medicinske zaštite starim i bolesnim licima, kao i osobama u socijalnoj potrebi.
Akcenat je stavljen i na zdravstveno stanje i dobrobit djece, rani rast i razvoj te detekciju eventualnih poteškoća – medicinska sestra sačini procjenu i roditeljima preporuči eventualni pregled kod nekog od ljekara ili kompletnog stručnog ljekarskog tima formiranog u Livnu u okviru Projekta. Mobilni tim za te potrebe obezbjeđuje i prijevoz ako su djeca u udaljenijim selima.
Do Tiškovca nas vozi Nenad Đurić iz Crvenog krsta/križa, a s nama je i Marija Habek, medicinska sestra iz Doma zdravlja Drvar, članica jednog od mobilnih timova.
Dječak Dragan, kaže mama Drenka, dobrog je zdravstvenog stanja, osiguran je preko biroa, redovno je vakcinisan i nije imao nikakvih ozbiljnijih zdravstvenih poteškoća. Marija razgovara s Drenkom i Draganom, pregleda karton vakcinacije, i roditeljima preporučuje da za svaki slučaj dječaka dovedu u Livno.
“Djeluje zdrav i jak, bilo bi dobro da ga pregleda logoped, ali nije zgoreg kad već imate tu mogućnost da dijete pregleda stručni tim”, preporučuje Marija.
“Zašto da ne? Nama je Draganovo zdravlje bitno, vodili smo ga na svaku redovnu vakcinaciju, pa kad već imamo priliku biće mi drago da dobije stručni pregled”, kaže mama Drenka koju ipak najviše brine kako će sljedeće godine Draganu omogućiti pohađanje obaveznog predškolskog programa, a poslije i škole.
“Draganu treba društvo. Odvedemo mi njega bar u 10-15 dana u grad, uspjeli smo dobiti pogranične papire pa odemo nekad do Knina, nedavno smo bilo kod rodbine u Beogradu, dobro se ponašao i u autobusu i na ulici gdje ima puno ljudi, vodili smo ga u zoološki…”, priča Drenka, ali dodaje da će se ipak najbolje socijalizirati u vrtiću i školi:
“Želja mi je da Dragan ima sve što imaju i druga djeca. Razgovarali smo s ljudima u opštini, postoji mogućnost da nam dodijele neki stan u Bosanskom Grahovu na korištenje kako bih mogla biti tamo s njim dok ide u školu, a Jovo bi ostao na selu, neko mora i raditi oko stoke i imanja”.
Vladušići nisu zaposleni, nemaju stalnih primanja, i pored toga kažu da nisu mogli ostvariti pravo na dječiji doplatak. Jovo kaže da bi im uz ovce dobro došla i jedna krava. Nije siguran da li će uspjeti dobiti stan na korištenje kako bi Dragan išao u školu, ali je ipak optimista.
“Mi imamo želju, i vjerujem da će se nešto do tada srediti pa da Dragan ide u školu. Neće ostati neškolovan!”, ubijeđen je Jovo.
U Tiškovcu je ljeti nešto življa atmosfera, jer u posjetu dolaze njegovi bivši stanovnici, rodbina i neki koji su tu napravili vikendice kako bi se u miru i tišini odmorili. Jovo kaže da je njemu ipak najljepše zimi, a Dragan se raduje skorom dolasku rođaka Nikole s kojim se igra.
“Tu je i vikendica jednog profesora matematike i fizike iz Pule, pa vjerujem da će nešto uspjeti naučiti Nikolu sad kad dođe na odmor”, kaže Jovo. Marija je završila svoj dio posla, Nenad koji kao član mobilnog tima porodicama sa starijim članovima tokom posjeta pomaže oko kućnih radova danas nije imao posla kod Vladušića, pa se pozdravljamo s Vladušićima i krećemo makadamskim putem put Bosanskog Grahova…
“Porodica je usmjerena na dobrobit djeteta, i to je pozitivno. Dobro je što su se bez obzira na udaljenost posvetili tome da dječaka redovno vakcinišu. Složili su se s pregledom i biće korisno da ga pogleda stručni tim ali i da se roditeljima pruže potrebne informacije”, priča nam Marija poslije pregleda. Kaže da su mobilni timovi dosada identificirali 50 djece koja se obilaze, procjenjuje se stanje i zavisno od potrebe preporučuju se i pružaju stručni pregledi bez obzira da li su djeca zdravstveno osigurana.
“Za razliku od Dragana koji je cijepljen i zdravstveno osiguran, susrećemo se i s velikim brojem djece koja nisu. Nedavno smo u blizini Drvara prilikom posjete naišli na dvogodišnje dijete koje nikad nije prijavljeno u dom zdravlja, neosigurano je, cijepljeno po rođenju i nikada više, i sada će napokon dobiti kompletnu zdravstvenu njegu”, priča nam Marija.
