Od sakupljača i zaljubljenika u arheologiju te pronalazača fosilnih ostataka duvanjskog praslona, Vinka Ljubasa Jablana, portal Tomislavcity.com je primio sljedeći zanimljiv članak, odnosno rezultate dosadašnjih istraživanja nalazišta duvanjskoga praslona na lokalitetu Cebara.
Rezultati su kroz stručnu prezentaciju objavljeni u Istanbulu. Prema navodima gospodina Ljubasa, prezentacija je od strane autora odobrena za objavu.
Donji tekst predstavlja slobodan prijevod stručne prezentacije na engleskom jeziku pri 14. kongresu mediteranskog komiteta za stratigrafiju neogena održanog od 8. do 12. 9. 2013. u Istanbulu/Turskoj.
MANDIC, O., GÖHLICH, U.B., HRVATOVIĆ, H., LENARDIĆ, J.M., ČVOROVIĆ, B., GLAMUZINA, G., RADOŠ, D. 2013. New proboscidean site from the high karst dinarids in southern Bosnia and Herzegovina. 14th RCMNS Congress, Book of Abstracts, p. 189.
Novo nalazište fosilnih surlaša iz zone visokog krša Dinarida u južnoj Bosni i Hercegovini
Izuzetno bogato nalazište neogenskih surlaša Cebara otkriveno je nedavno zaslugom sakupljača prirodnina Vinka Ljubasa južno od Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini. Fosili su akumulirani u sedimentima krške strukture dimenzija oko 20 m visine, 17 m širine i 40 m dubine, na jugozapadnom obodu Duvanjskog polja. Ovo polje, površine oko 240 km², ima dinarsko pružanje sa smjerom SZ-JI. Geološki radi se o intra - planinskom bazenu, nastalom početkom miocena prije 17 milijuna godina, u istočnom dijelu nekad puno većeg, s Livanjskim poljem povezanog bazena. Dva jezerska ciklusa istaložila su u njemu više od 2500 m ugljenonosnih, vapnenačkih naslaga. Na granici ova dva ciklusa u srednjem miocenu, prije 13 milijuna godina došlo je do prekida sedimentacije. Tektonski pokreti Dinarida podijelili su pritom bazen u današnje okvire. Lokalitet Cebara stratigrafski odgovara vršnim naslagama tomislavgradskog bazena.
Geološki stup od oko 10 m, snimljen na lokalitetu Cebara, pokazuje dva taložna ciklusa podjednake debljine i generalnog okrupnjavanja veličine zrna sedimenata prema gore. Donjim ciklusom dominira glina s (deci)metarskim uklopcima, dijelom, fosilifernih pijesaka i konglomerata. Sedimentne strukture ukazuju na transport vodom, dok nalaz akumuliranih ostataka slatkovodnih puževa dokazuje jezersko porijeklo sedimenta. Gornji taložni ciklus sastoji se od konglomerata u koje su uklopljena tri (deci)metarska paketa blokovskih breča. Breče najvjerojatnije predstavljaju događaje urušavanja svoda paleo špilje.
Fosilni nalazi kostiju sisavaca ograničeni su na interval od oko 1,5 m u donjem dijelu stupa. Kosti, zubi i kljove su akumulirani u 3 sloja, debljine 10 do 30 cm. Koliko je moguće vidjeti iz snimljenog profila ostaci su dobro sačuvani, no potpuno izdvojeni s originalnih pozicija u skeletu, što upućuje na njihov kraći transport prije taloženja u konačnu poziciju. Do sada izdvojeni fosilni ostaci ukazuju na dominaciju ostataka praslona iz izumrle obitelji Gomphotherida. Najvjerojatnije se radi o vrsti Anancus arvernensis (Croizet &Jobert 1928), veličine tijela današnjeg slona, no s neproporcionalno dugim, izravnanim kljovama u gornjoj čeljusti.
Ovaj europski predstavnik gomfoterida javlja se krajem miocena, a izumire početkom pleistocena (neogenske zone europskih fosilnih sisavaca MN 11-17, raspona geološke starosti od 9 do 2 milijuna godina). Njegovi najčešći fosilni nalazi vezani su za klimatski optimum kasnog pliocena, prije oko 3 milijuna godina, kada Anancus arvernensis pokazuje distribuciju širom jugoistočne Europe od Slovenije, preko Hrvatske, sjeverne Bosne i Hercegovine, Srbije, Rumunjske, Bugarske, do Grčke. Ovo je prvi nalaz iz planinskog područja Bosne i Hercegovine, kao i iz visokog krša Dinarida.
Zanimljivo je da se lokalitet nalazi na topografskoj visini od oko 920 metara iznad mora i predstavlja vjerojatno najviši lokalitet fosilnih surlaša u Europi. Usprkos tome bogatstvo fosilnih nalaza ukazuje na stabilnu populaciju gomfoterida u ovom području tijekom dugog vremenskog perioda. Sudeći po njihovoj veličini i načinu prehrane mora da su preferirali ravničarske uvjete bogate niskim i visokim raslinjem, što njihov nalaz u planinskom okruženju čini na prvi pogled iznenađujućim. Moguće objašnjenje je da su planinski uvjeti stvoreni tek nakon taloženja fosilnih kostiju, kao rezultat izdizanja Dinarida tijekom pleistocena, odnosno u vrijeme ledenih doba. Istraživanja radi utvrđivanja precizne starosti ovih novih fosilnih nalaza su u tijeku.
