Europski Parlament zasjeda u Strasbourgu. Jednom mjesečno se cijeli EP premješta i vraća u svoje stalno sjedište u Strasbourgu. Tijekom tog tjedna održavaju se plenarne sjednice, međustranačko izlaganje i glasovanje, koje možemo pratiti putem medija i o kojima se najviše govori.
U ovom dijelu vam donosim kratak opis rada u proteklom tjednu.Samo prebacivanje EP iz Brussela u Strasbourg djeluje kao mala seoba naroda unutar granica EU. Teško je zamisliti kako to izgleda. Kad na u put od 430 km krene više od 3000 ljudi.
Za taj put se rezervira nekoliko charter letova, poseban vlak i još se napuni dodatna gusta infrastruktura u vlakovima, autobusima i na cestama. U tom velikom premještanju sudjeluje 766 zastupnika, 1520 akreditiranih asistenata, približno toliko pripravnika zastupnika, te administrativna tijela parlamenta, političkih stranaka i interesnih skupina. Uz to treba uzeti u obzir silnu dokumentaciju, papirologiju i opremu koju prevoze 25 šlepera. Godišnje to prebacivanje iz Brussela u Strasbourg pojede gotovo 10% EU proračuna ili 200 milijuna eura na godinu. Putovanje traje skoro 6 sati, nakon dolaska u Strasbourg članovi parlamenta imaju malo vremena da se smjeste i onda odlaze na rad u EP.
Dani u Strasbourg-u se po mnogočemu razlikuju od Brussela, kao prvo radno vrijeme se produžuje jer se sjednice održavaju od 9 do 23 sata, a uz to dolaze i sve regularne obveze koje se trebaju ispuniti kao, zasjedanje odbora, radnih skupina, dodatni razgovori i sastanci. Pa je teško za povjerovati da ćete se pridržavati zadanog radnog vremena, jer obujam posla samo raste i teško da ćete sve završit u zadanom vremenu. Mislim da je tjedan u Strasbourg-u za sve članove EP najviše stresan i hektičan. Nakon putovanja, u popodnevnim satima cijeli EP radi već u maksimalnom kapacitetu, bez zastoja sjednice se trebaju odraditi, pa tako i prvo zasjedanje počinje u 17 sati.
Početak zasjedanja u Strasbourg-u bio je obilježen posebnim događajem u EP-u, po prvi put odana je počast gradu Vukovaru kao jednom od europskih gradova i prisjetilo se strašnih razaranja koje je proživio grad heroj. U znak obilježavanja godišnjice pada Vukovara, hrvatski zastupnik Davor Ivo Stier u suradnji s njemačkim zastupnikom Berndom Posseltom organizirao je izložbu fotografija „Vukovar – europska poruka mira.“ (detalje možete pročitati ovdje http://stier.hr/index.php/novosti/item/43-vukovar-je-inspiracija-hrvatskoj-i-europi).
Prije nego što se okrenete počeo je i drugi dan. Nastavak bezbrojnih radnih skupina, odbora, sastanak stranke, i naravno zasjedanje EP u njegovom punom sjaju u velikoj dvorani u Strasbourg-u. Posebno impresivno je zasjedanje tijekom glasovanja, tijekom kojega su prisutni svi europski parlamentarci i tada vidite kako 766 delegata zauzimaju svoja mjesta. Vrlo je zanimljivo koje se teme sve odrađuju na sjednicama, upravo je EP jedno od najboljih mjesta da se informirate o bilo kojem događanju na ovome svijetu, detaljno se raspravlja o promjenama u Europi tako i o promjenama na bliskom istoku. Više manje možete saznati sta se događa u bilo kojem pogledu u bilo kojem dijelu svijeta. EP djeluje kao centar informacija za sve moguće tematike.
U srijedu je bilo osobito zanimljivo, zbog toga što sam mogao sudjelovati u susretu HVIDRE i Hrvatskih zastupnika iz grupacije EPP-a, koji su došli u Strasbourg na poziv zastupnice Dubravke Šuice. Točno u podne za vrijeme glasovanja EP dodjeljivala se i Saharova nagrada – tj. Nagrada koja se dodjeljuje osobama koje su zaslužne za promicanje ljudskih prava, koju je ove godine dobila 16 godišnja pakistanska aktivistica Malala Yousafzai koja je široj javnosti postala poznata nakon talibanskog napada na njen život jer je se borila za pravo obrazovanja djevojaka. (Više detalja možete pročitati u članku zastupnika Andreja Plenkovića http://www.andrejplenkovic.com/images/pdf/malala.pdf).
Naravno nismo ni blizu kraja radnog vremena. Istoga dana, u srijedu u 17 sati imao sam priliku susresti se i sa njemačkom zastupnicom Doris Pack, koja je baš u to vrijeme pisala svoj završni izvještaj o stanju u BiH za EP. Gospođa Pack me je bila primila u svoj ured koji je trajao pola sata za vrijeme kojeg sam joj mogao postavljat pitanja. Bio sam iznimno zahvalan sto me je mogla primiti, jer je bila iznimno zaposlene. Mogu reći da sam stekao iznimno pozitivan dojam o 71-godišnjoj starici koja je vrlo dobro upoznata sa našom problematikom i sa pitanjem jugo-istočne Europe, kojom se bavi već od 1991, mislim da ne postoji grad koji nije posjetila u našoj regiji. Tijkom razgovora mogao sam primijetiti iznimnu ljubav koju gospođa Pack gaji prema našem kraju, ali i razočaranost trenutnim stanjem i sporim promjenama koje se događaju. U razgovoru mi je jasno iznijela svoje stavove o trenutnoj situaciji u BiH. Kritizirala je lokalne političare, strukturu države i državnog aparata, podjelu države, netransparentnost, Dejtonski sporazum. Mislim da od svih problema posebno treba izdvojit nemogućnost EU da utječe na pozitivne promjene unutar države i na lokalne političare. Jedini način kako EU može utjecati je restrikcijama smanjenjem dostupnih sredstava iz IPA fondova, te na taj način ponovno samo kažnjava stanovništvo. Mislim da će BiH izgubiti velikog prijatelja i poznanika naše regije nakon odlaska gospođe Pack. (ovdje možete naći jedan od njenih intervjua http://depo.ba/front/zlatko-lagumdzija-predstavlja-veliki-problem-za-postizanje-dogovora-medu-politicarima-u-bih).
U četvrtak je slijedio nastavak svih zasjedanja i sjednica koji su trajali do 17 sati kada je bilo završno glasovanje EP za vrijeme Strasbourg-kog tjedna. Nakon toga se većina zaposlenika EP-a ponovo uputi na 430 km put prema Brusselu. Kasnije tog dana imao sam još dva zanimljiva sastanka; prvi sa stalnim predstavništvom BiH pri vijeću Evrope gdje me je na razgovor primila gospođa Lucija Ljubić Lepine. Na sastanku sam se upoznao sa njihovim radom, djelovanjem i načinom kako predstavljaju BiH interese, te sveukupnim životom BiH diplomata, te nakon toga i sa Hrvatskim zastupnikom u EP Davorom Ivom Stier, gdje me je gospodin Stier ljubazno uputio na njihov rad i način zastupanja interesa Hrvata iz BiH.
Srdačan pozdrav, Ante Janković
