Osamnaest godina nakon ubojstva i četiri godine nakon donošenja prvostupanjske presude, Vrhovni sud je, potvrđivanjem presude Županijskog suda u Splitu, zaključio slučaj u kojem je Ivan Kelić (53), ugostitelj iz Livna, bio osuđen na četiri godine zatvora jer je u prekoračenju nužne obrane 9. srpnja 1995. godine s dva hica iz pištolja usmrtio Zvonka Korčulanina, zvanog Fantom.
Prema potvrđenoj presudi, Kelić je kriv što je tog srpnja u Okrugu Gornjem na terasi svog bistroa “8-ica”, nakon prepirke s Korčulaninom, uzeo metalnu šipku i krenuo prema njemu. Za to je vrijeme, pokojni Fantom uzeo teži metalni stol i krenuo prema Keliću, a ovaj se, počeo povlačiti unatrag u bistrou. Kad je Korčulanin ostavio stol i s dvojicom prijatelja nastavio ići prema Keliću, ovaj je izvadio pištolj marke “Hege-waffen” i ispalio u Fantoma dva hica. Pogodio ga je u lijevu stranu pazuha i lijevu stranu trbuha, a ovaj je od zadobivenih ozljeda preminuo. Piše Slobodna Dalmacija.
Kelić je 1998. godine bio osuđen na sedam godina zatvora zbog ubojstva, no Vrhovni je sud 1999. godine ukinuo tu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Predmet je skupljao prašinu punih 10 godina, kada ga je dobila sutkinja Maria Majić i okončala ga.
Kelić je na suđenju kazao da je godinu dana prije ubojstva u njegov lokal sa svojom ekipom znao dolaziti Fantom te da su svojim ponašanjem rastjerivali goste. Znali su se popeti na šank, polijevati viskijem, ostavljati na stol nož, bombu, sladoledom gađati kupače i goste i slično.
Govorili su da njegov lokal ne može raditi jer je “bosanski lokal”. Kelić je kazao da su tijekom 1995. godine počeli učestali pozivi telefonom u kojem bi mu neki muškarac javljao kako lokal ne može raditi ako se ne plaća zaštita jer se inače svašta može dogoditi. On bi tada prekidao razgovor, a pozivi su se nastavljali i prijetnje bile sve gore, da bi kulminirale time da će ga protjerati i silovati mu djecu.
Kelić je, kazao je, u razgovoru s ljudima doznao da ga je zvao “izvjesni Fantom”, koji je drugim ugostiteljima uzimao novac za zaštitu objekata. Tog je dana u lokal stigao Fantom s nekim ljudima. Nakon prepirke uzeo je šipku, a Fantom i druga dvojica su zgrabili stolice i stol i počeli ih prevrtati. Išli su prema njemu, a on se povlačio dok nije došao do aparata za sladoled te je tad odlučio izvaditi pištolj. Ona trojica su, kako je rekao, “doslovno podivljala ispuštajući krikove kakve dotad nije čuo”, a on je zapucao.
Nije ciljao u nikog posebno i mislio je da će oni prestati s napadom. Kelić je kazao i da mu je žao zbog svega te je izrazio i sućut obitelji ubijenog. Sud je tijekom postupka utvrdio da je “oštećenik bio poznat u Trogiru i okolici kao osoba konfliktne naravi koja je često radila nerede.
No, sud je smatrao da je Kelić dao povoda za napad jer je držeći šipku u rukama prišao stolu za kojim je Korčulanin sjedio i rekao mu “gubi se”. Sud je zaključio da je Kelić mogao pucati u zrak kao upozorenje ili u noge, no da to nije učinio, nego je pucao u golorukog Fantoma.
Slobodna Dalmacija