U nedjelju, 19. srpnja 2015. proslavljena je obljetnica smrti fra Lovre Karaule koji je mučenički ubijen 1875. godine u selu Žiroviću. Proslava je započela Svetom misom uočnicom u župnoj crkvi koju je predvodio o. Srećko Rimac, provincijal karmelićana, porijeklom iz Čelebića.
O. Srećko je naglasio važnost fra Lovre Karaule u širenju vjere u narodu. „Svećenici, a posebno bosanski ujaci su jako važni u širenju vjere, zato moramo moliti za nova duhovna zvanja ako želimo da našu vjeru ima tko i dalje širiti na ovim prostorima“, kazao je o. Srećko. Prenosi Katolička tiskovna agencija.
Poslije Svete mise vjernici su hodočastili prema mjestu smrti fra Lovre. Tijekom hodočašća brojnog puka sa svećenikom i ministrantima na čelu molila se krunica i litanije te pjevale pjesme. Na kraju je izmoljeno opijelo za fra Lovru te su se okupljeni uputili svojim kućama.
Proslava se nastavila sutradan svečanom Svetom misom u na mjestu mučeničke smrti fra Lovre koju je također predvodio o. Srećko. Misno pjevanje je predvodio župni zbor "Fra Lovro Karaula". Uz brojni puk na Misi su sudjelovali župnik fra Ivan Lovrić, kapelan fra Ivica Matišić, vikar Provincije fra Marijan Karaula i fra Anđelko Barun.
U svojoj propovijedi o. Srećko je naglasio važnost obiteljske molitve govoreći kako je fra Lovro uvijek imao uz sebe krunicu i molio je svakodnevno, pa i prije svoje smrti vraćajući se sa Svete mise na Ilindan sa Prispa. „I mi bismo trebali slijediti taj primjer i vratiti tradiciju obiteljske molitve u naše domove“.
Fra Lovro Karaula (1800-1875) rođen je i ubijen u Žiroviću. Bio je svećenik i redovnik Bosne Srebrene. Obavljao je različite službe u provinciji. Bio je kapelan, župnik, gvardijan, generalni lektor, vikar provincije, generalni vizitator, tajnik biskupa Miletića. Danas se smatra jednim od najznačajnijih franjevaca Bosne Srebrene. Bio je inicijator gradnje mnogih crkava i samostana a branio je i potlačeni narod, zbog čega je na kraju i podnio mučeničku smrt. Osim po tome, poznat je i po svojim spisima, među kojima se posebno ističu dva životopisa: fra Augustina Miletića i fra Marijana Jakovljevića, te spomenica koju je napisao na latinskom jeziku za cara Franju Josipa, gdje u 20 točaka iznosi nevolje koje narod trpi i gdje moli austrijskog cara da pomogne katoličkom puku u Bosni.
