Nedavni jednodnevni posjet ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova Sarajevu, a potom i Banjoj Luci, koja je javnosti predstavljena kao dio ceremonije blagoslova temelja hrama koji će biti replika onoga iz Kremlja koji je srušen u Oktobarskoj revoluciji, više je nego jasna potpora Moskve čelniku Miloradu Dodiku na kojega se računa i nakon predstojećih izbora koji se u BiH održavaju 7. listopada.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan trebao je također u vrijeme predizborne kampanje stići u BiH, točnije u Mostar, kako bi nazočio otvaranju velikog kompleksa bivšeg hotela Ruža, no zbog kašnjenja radova to se ipak neće dogoditi. Tamo je trebao doći na poziv bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića kojemu je pokojni otac i predsjednik Alija Izetbegović, po Erdoğanovu kazivanju, ostavio ‘Bosnu u amanet (naslijeđe)’, te bi se time još jednom potvrdila privrženost, ali i utjecaj koji Ankara ima u ovome dijelu BiH. Hrvatskome članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću prije početka izborne kampanje u posjet je stigao premijer Andrej Plenković kako bi otvorio konzulat, što je bilo popraćeno oštrim reagiranjima dijela probošnjačkih političkih stranaka iz Sarajeva, a napose kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Piše Večernji list BiH.
‘Poruka’ iz Sarajeva
Predstojeći izbori mogli bi na domaćem, ali i na međunarodnome planu štošta promijeniti u Bosni i Hercegovini te dodatno osnažiti utjecaj Rusije, Turske, ali i zaljevskih zemalja koje bi bile prekrupan zalogaj inicijativi regionalnih preslagivanja na kojoj posljednjih mjeseci rade prije svega SAD, a onda i Europska unija. Na unutarnjem planu moguća su dva raspleta, a najvažnija se utakmica vodi u izboru za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, na koju s bošnjačkim glasovima ponovno juriša Željko Komšić, koji je u dva navrata do sada i bio na ovoj poziciji, u razdoblju od osam godina između 2006. do 2014. godine. Najozbiljniji kandidat koji računa na glasove Hrvata, a kojih je u BiH ipak četiri puta manje od Bošnjaka, jest upravo Čović. Uloga Predsjedništva BiH u ovoj je zemlji jako bitna, jer se ovisno o tome tko će biti izabran, uglavnom slaže vlast po hijerarhiji od države, preko entiteta do županija. Članovi Predsjedništva praktično daju smjer zemlji u vanjskoj politici, a po izvornom Daytonskom mirovnom sporazumu Vijeće ministara BiH, odnosno neka vrsta vlade, doslovno je njegovo pomoćno tijelo. Bez Predsjedništva BiH ne može se donijeti ni državni proračun. Druga nepoznanica uoči predstojećih izbora jest način na koji će se popuniti Dom naroda Federacije BiH, što je ustvari gornji dom parlamenta entiteta Federacije BiH koji je uspostavljen kako bi se napravio balans između Bošnjaka i Hrvata i onemogućilo stalno preglasavanje. U tome domu Hrvati imaju mogućnost nacionalnog veta. Ustavni sud BiH izbrisao je naime odredbe Izbornog zakona na zahtjev bivšeg predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Bože Ljubića, a koji je sada saborski zastupnik, pa ne postoji model izbora izaslanika za Dom naroda. Bez Doma naroda Federacije BiH ovaj hrvatsko-bošnjački entitet a zatim i država BiH bili bi paralizirani, jer se u njezin parlament posredno biraju izaslanici upravo iz federalnog Doma naroda. Eventualni izbor Komšića u Predsjedništvo BiH glasovima Bošnjaka, te paraliza entitetskih i državnih vlasti izazvali bi najveću krizu od Daytona i u BiH bi se stvorilo plodno tlo za unutarnji institucionalni kaos i savršeno igralište za povlačenje destruktivnih poteza vanjskih igrača i stvaranje novog kriznog područja. Član Instituta za društveno politička istraživanja iz Mostara Milan Sitarski uvjeren je kako bi Komšićev eventualni izbor bio poguban za cijelu BiH. – U slučaju trećeg izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima znatno bi se smanjile već ionako male šanse za kompromis legitimnih predstavnika Hrvata i Bošnjaka oko izmjena Izbornog zakona BiH, nužnih za osiguravanje legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda, ali i za otklanjanje već izvjesne blokade velikog dijela političkog sustava BiH. Za to će politički predstavnici imati rok od tek četiri mjeseca po održavanju izbora, jer mandat Doma naroda PS BiH ističe polovicom veljače 2019. godine, a novi se ne može izabrati bez tih izmjena – smatra Sitarski. On ovu ‘poruku’ Sarajeva o majorizaciji Hrvata vidi kao jasno ohrabrenje destruktivcima s bošnjačke političke scene za preuzimanje svih poluga vlasti i političko eutanaziranje Hrvata, ali i kao jasno opravdanje za otvaranje starih inicijativa o odcjepljenju od BiH u Banjoj Luci što su uostalom Srbi pokazali na referendumu 1992. kada su se usprotivili nezavisnosti BiH. On tvrdi kako bi to narušilo i odnose Zagreba i Sarajeva.
Majorizacija i asimilacija
– Ako rasplet bude negativan, jedino će Republika Srpska i županije u FBiH imati i zakonodavnu i izvršnu vlast s novim mandatom i punim legitimitetom, odnosi između RH i BiH će vjerojatno zahladnjeti, separatističke tendencije u RS-u će ojačati, kao i utjecaj Srbije i Rusije, dok će Bošnjaci biti na kušnji da se još snažnije oslone na Tursku. Zato je od ključne važnosti da Hrvati izađu na izbore dovoljno masovno da svojim glasovima izaberu svog člana Predsjedništva, ali i da se Bošnjaci okrenu utrci za svog člana – smatra Sitarski. Za hrvatsku eurozastupnicu podrijetlom iz Bosne i Hercegovine Željanu Zovko u slučaju bilo kakvih nestabilnosti Hrvatska će biti prva na udaru, jer bi na 1000 kilometara dugim granicama ojačao utjecaj neeuropskih sila. – Jedino pravo rješenje za stabilnu situaciju nalazi se u rukama triju zajednica, a ako se izborni rezultati ne implementiraju tako da odražavaju volju sve tri zajednice, nestabilnost potpomognuta snažnim neeuropskim utjecajima dodatno bi ojačala separatizam, odnosno centralizam. U tom scenariju najizloženija takvim nestabilnostima bila bi Hrvatska, država koja ima najdužu vanjsku granicu EU, a koju dijeli s BiH. To predstavlja ogroman sigurnosni rizik te rizik za gospodarske odnose između dviju država – smatra europarlamentarka Ž. Zovko. A prvi rizik, odnosno ispunjenje obećanja protkanih mržnjom, mogao bi se ostvariti već u sljedećoj godini te bi Hrvatska mogla platiti cijenu ‘bosanskog patriotizma’ Željka Komšića i probošnjačkih stranaka koje otvoreno negiraju Ustav BiH i njegova načela, te Daytonskog sporazuma koji je predvidio sva rješenja na koja se Hrvati pozivaju. Majorizacija i asimilacija bosanskih Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda u BiH produbila bi posve sigurno negativan odnos prema RH.
Budi se istok i zapad
Već je Komšić, za razliku od ostalih kandidata za bošnjačkog člana BiH Predsjedništva, eksplicitno najavio kako će zatražiti žurno zaustavljanje gradnje Pelješkog mosta ili pak pokretanje tužbe protiv Hrvatske. Vjerojatno najopasnija je najava kako bi se Predsjedništvo BiH, u slučaju da dva probošnjačka kandidata budu u njemu, odlučilo za pokretanje i tužbe protiv Republike Hrvatske za agresiju na BiH pozivajući se na presudu Haaškoga tribunala protiv šestorice nekadašnjih dužnosnika Herceg-Bosne, a u kojoj su kao počinitelji navodnog zajedničkog zločinačkog pothvata navedeni i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman te ministar obrane Gojko Šušak. Niz je drugih odluka koje spore političari iz Sarajeva kao što je najava gradnje odlagališta nuklearnog otpada uz granicu BiH, a posebno ‘kivan’ je Komšić bio na, kako kaže ‘pljačku imovine BiH’ s korištenjem vodnog potencijala akumulacije Buško blato za hidroelektrane u Hrvatskoj. No najveći bi problem mogla predstavljati činjenica da bi se u BiH mogla uspostaviti vlast koju Hrvati neće prihvatiti što bi dovelo i samu opstojnost zemlje u pitanje, ali i službeni Zagreb pred veliko iskušenje kako se postaviti prema BiH, s kojom Hrvatska ima ogromni trgovinski suficit. Za aktualnog saborskog zastupnika Božu Ljubića, koji je i autor zahtjeva upućenom Ustavnom sudu BiH koji je bh. Hrvate vratio u političku utakmicu s presudom koja inzistira na izmjeni Izbornog zakona, predstojeći izbori u BiH nisu legalni, legitimni ni pravedni jer ne postoji Izborni zakon koji definira način biranja vlasti, a napose zbog činjenice da je omogućeno jedino preglasavanje Hrvata. – Ovi izbori su kontaminirani miješanjem izvana i to i s istoka i sa zapada. Najmanje, ili nikako, onih koje se najviše proziva i koga se to najviše tiče, a to su Hrvatska i Srbija, jer u BiH živi dio njihovih naroda i morat će se prvi nositi s posljedicama eventualne destabilizacije u Bosni i Hercegovini nakon ovih izbora. Izborni proces je kontaminiran govorom mržnje, šovinističkim porukama na račun cijelih naroda, prijetnjama ukidanjem konstitutivnosti naroda čak i od kandidata za Predsjedništvo, što je eklatantno protuustavno, antidejtonsko i djelovanje. Nažalost, na to ne reagiraju ni predstavnici međunarodnih institucija, čiji je jedini mandat provedba Daytona. To sve prijeti daljom političkom destabilizacijom, narušavanjem ravnopravnosti naroda i građana, zastojem na euroatlantskom putu – navodi Ljubić na čiji je prijedlog u dnevni red Hrvatskog sabora uvrštena točka o donošenju “Deklaracije o položaju Hrvata u BiH i europskom putu BiH“.
Sidrište za Europu
I dok zaljevske zemlje grade cijela naselja u Bosni i Hercegovini mijenjajući čak i etnički sastav stanovništva u BiH, Turska preko BiH želi napraviti sidrište za širenje svog utjecaja u Europi, a Rusija s kremaljskim hramom želi pokazati da se ovdje i njih nešto pita, dotle se Europska unija ponaša posve izolirano, a službeni Washington trenutačno zanima samo rješenje o Kosovu između Prištine i Beograda. U takvim okolnostima nestabilne države perspektiva članstva u NATO savezu, koje je za BiH vjerojatno najvažniji vanjskopolitički cilj jer bi zajamčio nemogućnost raspada, apsolutno je upitna. Identično je i s približavanjem članstvu u Europsku uniju. Od ostvarenja obaju ovih ciljeva logično najviše očekivanja imaju bosanskohercegovački Hrvati. Dapače, članstvo u ova dva saveza vide kao spasonosni izlaz iz stanja zamrznutog konflikta u Daytonu. Cementiranje BiH kao zemlje za koju se ne vidi rješenje s tendencijom da izgube status državotvornog naroda najviše šteti upravo bh. Hrvatima, zbog čega i masovno napuštaju zemlju bez nade. Međutim šteti i Republici Hrvatskoj koja u slučaju gubljenja strateške dubine u susjednoj zemlji dobiva snažnu prorusku i protursku ekspozituru na svojih 1000 kilometara granice.
