Nekada je gradskim ulicama, Rivom, Marjanom i okolicom, do Klisa se natječući s Rerom, trčao samo Baće, legendarni splitski osobenjak. Danas tim rutama trče svi, grabe metre, kilometre, pune se kisikom, ozdravljuju tijelo.

Ima i onih koji se jedno jutro samo dignu iz ugodnog sjedećeg ili ležećeg položaja i u skladu s novim trendom otrče, zalete se kao divlji jarci, odjezde u hipu pokoji kilometar ili više. Pa se sutradan probude s teškim upalama mišića, neki s natečenim koljenima, zglobovima, u bolovima. I onda trčanju, onako naglo kako su krenuli, naglo kažu i zbogom.

Piše: Tanja Šimundić Bendić | Slobodna Dalmacija

– Otrče jedan do 1,5 kilometar, zalete se i više se ne vrate nikada. I sve poradi toga jer u startu nisu tome pristupili na pravilan način. U trčanje se ulazi polako, postupno, treba vremena da se tijelo privikne, posebice kod onih koji su prije prakticirali samo sjedilački način života.

Zadnjih pet godina trčanje je postao svjetski pokret, zadnje tri zaživio je i u Splitu. U prosjeku nam dolaze mahom 35-godišnjaci, iako ih ima od 20 do 50 godina, koji žele razdrmati tijelo, udahnuti zrak, osjetiti prirodu, relaksirati se. A trčanje im sve to omogućuje – kaže Tomislav Tabak, prof. kineziologije, trener u Školi trčanja Running team Split.

Najčešće pogreške

Slijedi i prvi naputak, početnik prve korake trčanja mjeri u minutama, pa nakon jedne minute trke, slijedi minuta hoda. S vremenom se dionice i minutaže trčanja povećavaju, a nakon nekoliko mjeseci novopečeni trkač već ima uobličenu kondiciju. Najveća je pogreška misliti kako će se trčanjem preko noći skinuti nakupljeni kilogrami.

Skidat će se oni, kaže Tabak, ali polako, kroz mjesece treniranja, i naravno s novim prehrambenim ustrojem.

– Zanimljivo je promatrati koliko je trčanje postalo dio globalne svakodnevice. Možda najspektakularnija slika stiže s newyorškog maratona, kojem sam i sam lani svjedočio, gdje se na startu nađe na tisuće ljudi. U Splitu već 19 godina imamo Splitski polumaraton, i sjećam se kako je na prvom bilo 120 ljudi. Ove godine se na startu pojavilo dvije tisuće. Godine 2020. pod Marjanom ćemo imati i prvi maraton – veli Tabak.

Ispod ovakve ili onakve vanjštine tijelo je stroj. A ako ga se naglo preoptereti, tada slijede i posljedice, bolne epizode, koje ga dočekaju kada se iz dugotrajnog mirovanja naglo stavi na brzi ritam. Poznati splitski fizioterapeut Ante Bućan, i sam trkač, polumaratonac, veli kako sa sindromom prenaprezanja stiže udar na mišiće, ligamente, tetive, na meko tkivo podložno trošenju.

Obvezno zagrijavanje

Pa da vam se to ne dogodi, poslušajte riječi stručnjaka, koji ponavlja nužnost polaganog ulaska u treninge. A prije svakog od njih i obvezno zagrijavanje.

– Dinamičkim zagrijavanjem kroz određene pokrete povećava se fleksibilnost zgloba, i tek nakon toga treba krenuti u trčanje. Sa završetkom treninga obvezno se treba istegnuti, to je vrlo važno napraviti, i na tom dijelu ljudi obično griješe. Većina s istezanjem počne prije treninga, što se nikako ne preporučuje. Ono treba uslijediti tek na kraju.

Trkaće dionice se trebaju povećavati postupno; nagla primjena ritma, bilo da je riječ o pretrčanoj ruti ili promjeni u brzini, i kod dugotrajnog trkača može izazvati sindrom prenaprezanja. A s njim i neugodne zdravstvene posljedice. Trčanje traži jaku muskulaturu, zato je nužno ojačati i trbušne i leđne mišiće koji su tjelesni potporanj. Njihova slabost utječe na kvalitetu trčanja, automatski može dovesti i od problema s diskovima. To su ozbiljne stvari – veli Bućan.

Lošija aktivnost od vožnje bicikla

Također, ljudi koji pate od sistemskih bolesti, recimo oni koji imaju problema sa štitnjačom, ovakvim treninzima trebaju vrlo pomno pristupiti. I prije toga se posavjetovati s liječnikom, što nam savjetuje i dr. med. Zdeslav Rebić, specijalist ortoped iz splitskoga KBC-a. Trčanjem se, veli, opterećuje hrskavica, stoga kod prakticiranja ovakvih oblika aktivnosti vrlo obazrivi trebaju biti ljudi koji imaju problema sa zglobovima, tetivama, ligamentima.

– Mi smo zapravo u zaostatku za svjetskim trendovima, veći je naglasak sada stavljen na hodanje nego na trčanje. Ne zaboravimo i kako je čovjeku više prirođeno hodanje, on je nekada davno trčao u lovu, u bijegu pred nekom životinjom, u ratu.

To nikada nije bila cjelodnevna aktivnost. Stoga s njezinim provođenjem treba biti pažljiv, jer trčanje može oštetiti tetive i zglobove. Ne zaboravimo i da se kod trčanja sva težina tijela stavlja na jednu nogu, što dovodi do opterećenja – veli.

Specijalist ortoped veli kako kod ljudi koji nemaju zdravstvenih problema ova aktivnost ne bi trebala izazivati neugode. No važno je znati, veli, kako je trčanje lošija aktivnost od vožnje bicikla. I kako postoje dokazi da se hodanjem troši više kalorija nego trčanjem.

– Trčanje svakako ne bih preporučio ljudima koji pate od bolova u zglobovima nogu. Potom kod ljudi s kroničnim bolestima, posebice onih što uzimaju kortikosteroide, onih na hormonskim terapijama kao što su pacijenti koji imaju bolesti štitnjače. A vrlo oprezni trebaju biti ljudi s viškom tjelesne mase jer je kod njih i mnogo veće opterećenje – veli istaknuti splitski liječnik.

Pratite Livno Online na Facebooku, Twitteru, Instagramu ili Youtube-u

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i Livno Online ne može se smatrati odgovornim za izreceno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.Ukoliko ne posjedujete email adresu u polje za email adresu upišite abc@abc.com
comments powered by Disqus

Najnovije zanimljivosti