Dejana Bačko rođena je bez ruku, a postala je djevojka s krilima. Tako je zovu svi koji poznaju snagu njenog duha i upornost kojom je postigla to da bude akademski obrazovana slikarica i zlatom ovjenčana sportašica.

Kada je protekle veljače osvojila zlatnu medalju na Svjetskom para taekwondo prvenstvu Dejana (24) je dodala još jedan biser sportskoj ogrlici Srbije, obradovala  trenera i klub, a jednom dečku je srce htjelo da iskoči iz grudi. Toliko je Suljo Keranović (23) bio uzbuđen i ponosan na svoju čudesnu djevojku, piše Blic.

Zajedno su od prošlog lipnja, a upoznavanje je, kao i mnogo toga u njihovim životima, bilo čudesno.

– Dok sam čekala autobus s prijateljicom, vidjela sam jednog dečka koji je gledao u mene i primijetila sam da je osoba s invaliditetom. Prišla sam mu, pružila osmijeh umjesto ruke. Saznala sam da je iz Sarajeva, da je student master studija na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu, pohađa jednogodišnju akademiju “Schüler Helfen Leben” i volontira u četiri organizacije. Oduševila sam se kada je rekao da je trenirao futsal, stoni tenis, kuglanje i biciklizam, pa sam ga odmah pitala bi li trenirao tekvando. Rekao mi je da je na studentskoj razmjeni i da je to njegov posljednji dan u Novom Sadu. Razmijenili smo brojeve telefona, otišli svako na svoju stranu, a ja sam, priznajem, bila malo tužna - ispričala je Dejana.

Prošla su četiri mjeseca, drugi je korak, kaže, trebao biti njegov. I onda se javio porukom na Instagramu, dopisivali su se, došao je u Novi Sad i počeli su graditi svoju priču. Njihove slike na mreži koja ih je spojila osvajaju jer zrače radošću i mladalačkom energijom.

– Zajednička ljubav nam je inspiracija za fotografije koje objavljujemo na društvenim mrežama. Pokušavamo razbiti predrasude o osobama s invaliditetom. Nije sramota imati invaliditet i možemo biti sretni bez obzira na to što smo “drugačiji”. Imamo i naš cilj, a to je da motiviramo ljude oko nas i da im ukažemo na to da je u životu najvažnija sreća – kaže Suljo.

Zajedno treniraju u klubu “Gitros”, gde je Suljo postao novi član taekwondo obitelji. Izlaze, druže se, upoznaju nove ljude, putuju, a kad su kod kuće, Dejana ga uči slikati.

- Mnogo se smijemo i imamo sličan smisao za humor. Tako se šalimo kako je njemu mnogo lakše slikati jer mu je sudbina dala jednu ruku, kojom umije tako lijepo da me zagrli - kaže Dejana.

“Mi se držimo za ruke na naš način”, ovo najbolje opisuje najlepšu ljubavnu priču čudesne devojke sa krilima i njenog momka Sulje, piše Blic.