Lory Jade Woodraft je izliječena ovisnica o seksu. Šalu na stranu, riječ je o ozbiljnoj dijagnozi koju je protagonistica ove priče prevladala, te je o svojoj životnoj drami napisala i knjigu. U međuvremenu je postala majka osamnaestomjesečnog dječaka Henryja, koji ju je motivirao da promijeni stil života i izabere aktualni celibat.

Lory je muškarce mijenjala na tjednoj bazi, štoviše, imala više njih; priznala je da brojku ne može ustvrditi. Ipak, neslavni rekord je šest partnera tijekom jedne večeri, dok o ukupnoj bilanci spekulira da ih je možda bilo dvjestotinjak. Prenosi Slobodna Dalmacija.

Pomoć je odlučila zatražiti kad joj se apetit povećao, te je uvidjela da stvari više ne može kontrolirati. Sad ima trideset godina i apstinira četiri mjeseca, te se osjeća dobro. Želi nastaviti sa "detoksikacijom", i pomoći onima koji imaju problem sličan njezinome.

Pomalo tragičnu notu priči daje činjenica da je nevinost izgubila sa samo dvanaest godina, i tako je u djetinjoj dobi prerano sazrela u ženu, što se nesumnjivo odrazilo na njezinu psihu. Kaže da se nije mogla zaustaviti, a osobito potresno zvuči sljedeće:

- Kad nisam imala sa kim općiti, odlazila sam u seks-klubove i divljala. Sjećam se da sam jednom imala seks sa šestoricom muškaraca istodobno - rekla je Lory, dodavši da joj je jedan dečko izražavao podršku.

- On mi je čak i priredio ogromnu seks-zabavu u Liverpoolu i gledao me kako imam spolne odnose s drugima – prisjeća se.

Jedini put kad je, kaže, poželjela biti monogamna je bilo nakon upoznavanja oca svojeg djeteta, ali se i to zbog njene bolesti ovisnosti nije održalo.

Nije znala kako staviti pod kontrolu goruću želju koja ju je izjedala. Htjela se i ubiti, ali je ipak odlučila ići u borbu sa svojim demonom, te se na poslijetku obratila psihijatru.

- Morala sam prikupiti na jedno mjesto svu energiju koju sam rasipala na seks, te je usmjeriti drugamo, jednako intenzivno tjelesno i psihički - objasnila je apstinentica, dodavši da joj nije odmah pošlo za rukom ispuniti sva očekivanja svog terapeuta, ali da joj je svaki krah bio dodatni motiv da pokuša dobiti svoju životnu bitku i vratiti samopoštovanje te steći duševni mir.

Mladoj mami, koja se polako oporavlja od ranijeg života, sad je prioritet njezin maleni sin, dečkić star samo godinu i pol. Ipak, spremna je razgovarati sa svakom ženom koja ima sličan problem i pomoći joj. Također veli da se ne srami svoje prošlosti jer ju je ipak ona odredila kao ljudsko biće te, na poslijetku, dovela do sretnog majčinstva koje je za nju danas iznad svega.