Svakodnevno blisko suočavanje sa smrću potiče ozbiljnu životnu inspiraciju. Poslušajte važne životne lekcije od onih koji žive da bi pružali utjehu umirućima, piše Ordinacija.hr.

Zapamtite što je u životu doista važno

Amerikanka Dianne Gray bila je samohrana 42-godišnja majka u trenutku kad je izgubila 14-ogodišnjeg sina Austina. Danas je ona na čelu volonterske organizacije koja za cilj ima pomoći ljudima koji se teško nose s gubitkom voljene osobe. Dianna pokušava svojim radom staviti naglasak na stvari koje su u životu doista važne, a to znači da prednost treba dati duhovnom ispred materijalnog i ljudima ispred stvari.

„Kad izgubite blisku osobu vaš se život preko noći preokrene naglavce i vi odjednom postanete svjesni prioriteta u životu. Godine sam provela birajući ormar koji će savršeno pristajati uz krevet u spavaćoj sobi, tepih za dnevni boravak, boju za zidove... Posve nevažne stvari okupirale su mi pola života“, objašnjava Dianne.

Ovom životnom filozofijom Dianne se danas vodi u radu s bolesnicima u terminalnoj fazi s ciljem da im pomogne da shvate kako žele proživjeti ostatak svog života. Njezini pacijenti ne pričaju s njom o automobilima koje imaju ili o tome da žele sagraditi još jedan kat na kući. Oni žale što više neće moći provoditi vrijeme sa svojim unucima i gledati ih kako odrastaju, žele još malo vremena za šetnje sa svojim psom ili da bi dočekati diplomu i vjenčanje svoje djece.

Što će biti kad odem?

Kad smo na pragu smrti odjednom nam postane važno ovo pitanje: Hoće li me se ljudi sjećati? Drugim riječima, na nekoj razini postavljamo si pitanje je li naš život imao smisao, postoji li barem netko kome smo bili dovoljno važni da nas pamti i kad više ne budemo ovdje.

„Da bi nas ljudi pamtili nakon naše smrti ne moramo za života stvoriti dvije-tri tehnološke kompanije ili postati slavni. Ono na čemu za života trebamo raditi jest stvarati što više nezaboravnih trenutaka s ljudima do kojih nam je stalo, unijeti promjenu u njihove živote i biti prema njima onakvi kakvi želimo da drugi budu prema nama. Ukoliko se na samrti pitamo hoće li nas netko pamtiti kad odemo, za života bismo si trebali postaviti pitanje: Po čemu želimo biti zapamćeni jednom kad umremo?

Tražite iscijeljenje

Veliki se naglasak u životu stavlja na fizičko iscijeljenje – kad netko nakon dijagnoze završi u remisiji, kad operacija dobro prođe, kad netko ozdravi. Opet, puno toga ostaje neriješeno – prijateljstva koja su nestala, ljubavnici koji su pobjegli, braća i sestre s kojima ste se posvađali. Dok ste neke od ovih događaja odavno izbrisali iz pamćenja, drugi su ostali otvorene rane s puno nedorečenosti.

„Kod većine ljudi se na kraju životnog puta dogodi nešto magično – neka vrsta emocionalnog ili duhovnog iscijeljenja. Ponekad je to između otuđenih braće i sestara ili starih prijatelja. Iscijeljenje se dogodi kad davno bolno iskustvo sagledate iz novog kuta ili preoblikujete način razmišljanja kojim ste davno povrijedili voljenu osobu“, objašnjava Gray.

Naučite sami sebi oprostiti

Nije rijedak slučaj da ljudi prolaze kroz život noseći na plećima golem teret osjećaja krvinje. Možda sami sebi zamjeramo zbog stvari koje smo učinili ili smo propustili učiniti ili zbog životnog puta koji smo odabrali. Stručnjaci koji rade s umirućim osobama kažu da vjernici koji se nalaze na kraju životnog puta ne žele otići s ovog svijeta noseći sa sobom osjećaj krivice, straha ili brige. Oni moraju znati da im Bog oprašta i da On zna da vjera umirućeg u Njega nikad nije bila poljuljana.

Posve je normalno da se duhovni nemir pojavi kad smrt pokuca na vrata i da imamo potrebu za utjehom i saznanjem kako to izgleda kad vam je sve oprošteno. Naučiti kako sami sebi oprostiti može biti vrlo iscijeljujuće iskustvo u bilo kojem preriodu života, a osobito kad ste na kraju puta.

Nastavite sa skladnim odnosima
Na pitanje za čime najviše žude pred kraj života, osobe na samrtnoj postelji odogovaraju – da članovi njihove obitelji nastave živjeti u skladu i ljubavi. Bolest ili gubitak u obitelji može potaknuti ružne borbe – rat oko nasljedstva, otkrivanje tajni ili buđenje davno pokopanih zamjerki. Ta čežnja za jedinstvom može biti povezana sa željom da se ostavi mirno nasljeđe.

Malo ljudi želi svoju obiteljsku baštinu prepunu napetosti pa ima smisla da ljudi koji umiru izražavaju nadu za pomirenjem između najbližih. U mnogim je slučajevima komplicirano, ali rješenja mogu biti jednostavna.

Recite ljudima ono što želite da znaju

Tople afirmativne riječi i izjave ohrabrenja te otvoreno pokazivanje ljubavi mogu imati dalekosežno pozitivan utjecaj na vaše najdraže. Međutim, iz ovakve otvorenosti proizlazi ranjivost na koju su, na žalost, rijetki od nas spremni.

„Budućnost je uvijek neizgledna, a ono na što se moramo usredotočiti jest sadašnjost. Nikad nemojte propustiti priliku da kažete nekome što prema njemu osjećate“, podsjećaju stručnjaci.

Stvorite lijepu životnu priču

Čini se da ljudi zaposleni u hospicijima i centrima za palijativnu skrb dijele jedan zajednički sentiment koji bi se mogao opisati u jednoj rečenici: Umrijet ćemo onako kako smo živjeli.

„Općenito govoreći, osobe koje su za života drugima pružale dobrotu, velikodušnost, nježnost i radost umiru mirni i okruženi dragim ljudima i sretnim uspomenama. Posve suprotno vrijedi za osobe koje su u životu bile na drugoj strani. Dok smo još živi i zdravi, možemo odabrati priču koju svojim životom želimo ispričati. Kad smo na kraju puta, želimo da ta priča o nama bude ispričana – naša ljubavna priča, priča o preživljavanju svih nedaća, o herojstvu, roditeljstvu, karijeri...“, podsjećaju stručnjaci.

Pratite Livno Online na Facebooku, Twitteru, Instagramu ili Youtube-u

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i Livno Online ne može se smatrati odgovornim za izreceno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.Ukoliko ne posjedujete email adresu u polje za email adresu upišite abc@abc.com

Najnovije zanimljivosti