Dvadeset i četiri godine navršit će se 16. lipnja od jutra kad je iz župnog stana u Novoj Topoli don Ratko Grgić, mjesni župnik, bijelim golfom odvezen prema Lamincima i otada mu se gubi svaki trag.
Međutim, njegov ordinarij, biskup dr. Franjo Komarica već godinama pokušava doznati gdje je župnikovo tijelo jer se od početka pretpostavljalo da su ga, prema svjedocima, likvidirali ili "Beli orlovi" ili domaći četnici.
Za biskupa je još tragičnija činjenica što je nizom dopisa obavijestio nadležna državna tijela u Bosni i Hercegovini, te Hrvatskoj i međunarodne organizacije o počiniteljima zločina, svjedocima i pretpostavljenom mjestu na kojem bi se don Ratkovi ostaci trebali nalaziti, ali nitko ne poduzima apsolutno ništa kako bi se rasvijetlio ovaj slučaj ubojstva na području današnje Republike Srpske. Biskup Komarica je više puta ispričao rekonstrukciju svirepog ubojstva iz 1992. godine:
- Časne sestre iz samostana u susjedstvu vidjele su što se dogodilo i odmah nam dojavile. Isti čas sam pošao na policiju u Bosansku Gradišku, kod načelnika općine Ivaštanina, komandiru policije Besića i šefa Teritorijalne obrane Raca. Pitam ih: 'Gdje je župnik, što se dogodilo?' Kažu - ne znamo, neki Beli orlovi su župnika odveli, ali mi ćemo ga naći, mi ćemo ga vratiti, učinit ćemo sve što možemo – prisjetio se msgr. Komarica. Međutim isti napadači te noći upali su i u samostan časnih sestara u Novoj Topoli, te ih maltretirali.
- Svakoj pojedinačno prijetili su puškom i nožem. Sestre su doista bile u užasnom psihičkom stanju. Ponovno sam otišao dolje i ponovo sam predbacivao policiji: sram vas bilo, obećali ste mi da ćete pripaziti na sestre. Evo kako ste pripazili, šta se događalo, vi ste znali za sve to i dopustili ste... kazao sam im osjećajući kako postoji sprega između policije i napadača. Ipak ovaj samostan je vojska zaštitila, ali neprekidna pucnjava prema drugom samostanu časnih sestara u Bosanskom Aleksandrovcu nije prestajala.
- Otada do danas slučaj kidnapiranog župnika, nažalost, nije riješen, unatoč mojim nebrojenim intervencijama. Bezbroj puta sam intervenirao, pogotovo kod generala Talića, koji je onda zadužio dvojicu svojih suradnika, pukovnika Bogojevića i potpukovnika Milan Bogdanića koji su pokrenuli istragu za župnikom Grgićem. Prošlo je mjesec, dva, tri kako ga nije bilo, već smo imali drugog svećenika u zatočeništvu, u ljubinskom kraju, u Keratermu, odnosno u Omarskoj, na Manjači, i trećega, pored Sanskog Mosta, gdje su mu lomili kosti i leđa, pa smo mislili da je i Grgić tako u nekom od zatvora, da će biti pušten.
No Bogdanić mi je jednog dana izričito rekao: 'Biskupe, došli smo do saznanja da je župnik likvidiran. Međutim, savjetujem vam, rat je, i dalje se ubija, nemojte još nadodavati ulje na vatru. Može onda još neko nastradati – sjeća se biskup Komarica dodajući kako je i međunarodna policija počela istragu oko Grgića, no sve je stornirano vrlo brzo.
- Iako sam imao saznanja da je ubijen, želio sam da se i službeno rasvijetle slučajevi kidnapiranih župnika. Tako je došlo do prvog suđenja u Sarajevu gdje je donesena presuda da se Republika Srpska mora pobrinuti za istragu Grgićeva slučaja, ali i nestanak prijedorskog župnika Tomislava Matanovića koji je pronađen umoren s roditeljima u bunaru na području Rizvanovića-Bišćana tek 2001. godine. No, institucije Republike Srpske nisu ništa napravile pa do danas nemamo nikakvih službenih podataka gdje je župnik Ratko.
Neslužbeno mi je preneseno da je jedno dijete pričalo kako je gledalo svećenika koji je bio zarobljen i da je njegov tata tog svećenika ubio, isjekao na komade i zatrpao u đubrište, tamo iza neke štale. Svećenik je stalno govorio: 'Nemoj me ubiti, nemoj me ubiti, ja nisam ništa kriv...' Mnogi ljudi dolje, u Topolskom kraju, znaju šta se dogodilo sa župnikom, ali očito ne smiju kazati, a ubojice nitko nije pozvao na odgovornost – zaključuje biskup Komarica, te navodi do kakvih je saznanja - vrlo vjerodostojnih - došao na temelju dugih godina rasvjetljavanja istine.
U dopisu Gordanu Salihoviću, državnom tužitelju BiH, biskup Komarica navodi konkretne podatke iz pisma svjedoka kojeg je primio: '...dotični D. (po nacionalnosti Poljak) bio je svjedok i glavni akter odvođenja velečasnog u smrt. On točno zna gdje i kada je počinjeno ubojstvo, a zna i gdje je pokopan...
Savjest ubojici svećenika, M. P. nije dala mira te je počinio samoubojstvo utapanjem u kaljuži gdje se svinje kupaju. Pola Gradiške i okolnih sela znaju sve u detalje, i tko je ubio i gdje je sahranjen, a policija ne poduzima nikakve korake. Narod se boji odmazde... Poljak D. došao je svećeniku jer su bili 'prijatelji', te ga izveo iz kuće. On i P. te noći izveli su zločin...' Biskup Komarica na istu je temu pisao Salihoviću 2013. i 2014. godine, pa sljedeće, ali nikakav odgovor nije dobio.
Još ranije biskup se o Grgićevoj, ali i sudbini Marijana Vištice, predsjednika pastoralnog vijeća župe Bosanska Gradiška raspitivao i kod direktora Mirsada Tokače, direktora Istraživačko-dokumentacionog centra u Sarajevu, pa Institutu za nestale osobe, te na Međunarodnoj komisiji za nestale osobe, na bosanskohercegovačkim nadležnim ministarstvima, ali nikad ni traga želji da se slučaj istraži.
Raspitivao se i kod predsjednika RS Milorada Dodika, ministra unutrašnjih poslova RS Stanislava Čađe, tražio pomoć njemačkog ministra vanjskih poslova Kinkela i hrvatskog Mate Granića te premijera Zlatka Mateše, kao i kod Živka Radišića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, a još u vrijeme rata pisao je Radovanu Karadžiću i predsjedniku Međunarodnog Crvenog križa Samarugi. Nikad nikakvu konkretnu informaciju nije dobio.
- Duboko žalimo i ne možemo se pomiriti s bolnom činjenicom da nam sve dosadašnje općinske i entitetske vlasti kroz sve ove godine nisu htjele barem donekle ublažiti bol i vratiti nam posmrtne ostatke našeg svećenika, iako znaju gdje su, kao što znaju i tko su ubojice.
Davno smo oprostili nesretnim ubojicama nevino ubijenog župnika, koji su se dodatno teško ogriješili o Božji zakon sadistički maltretirajući i časne sestre redovnice u ovdašnjem samostanu, te pretvarajući i samostan i župnu kuću u ruševinu, a župnu crkvu u skladište otpada – kazao je msgr. Komarica pri otkrivanju spomen-ploče ubijenom župniku na župnoj crkvi sv. Josipa u Novoj Topoli.
