- Djeca su sklona izmišljanju kako bi postigla svoj cilj, i to nesvjesna mogućih posljedica za sebe i svoje najbliže, piše Večernji list BiH.
A cilj je, najčešće u ovakvim slučajevima, izbjeći obveze ili privući pozornost, pa su u posljednje vrijeme, čim su počela prva ispitivanja znanja, uslijedile prijave o otmicama, što je uzbunilo čitavu javnost u BiH.
Lani bile aktualne ‘bombe’
Prošle smo školske godine u ovo vrijeme imali seriju lažnih prijava o postavljenim bombama u školama, a sve, očito, iz istih pobuda. Valjda smo postali imuni na te “prijave o bombama”, pa su uslijedile ove druge, puno osjetljivije i uznemiravajuće. One su sada u trendu i ostat će sve dok privlače medijsku i svaki drugi oblik pozornosti. Sjećate li se kako smo prošlih godina imali česte evakuacije, a sada to više nije praksa... To uglavnom čine djeca dobi do 14 godina, a ona nešto starija sklonija su bijegu od kuće, i to, ponovno, zbog obiteljskih, ljubavnih ili nekih drugih problema, uvjereni su školski djelatnici koji su, nakon roditelja, i najbliži djeci. Oni smatraju kako problem nastaje između četiri zida pa se poput plamena širi na ulicu, školu i izvan nje, a rješenje vide u roditeljskoj i društvenoj prevenciji. Tako smatraju da jedan pedagog u školi, što je praksa u BiH, ne može biti dovoljan za sve probleme s kojima se djeca i oni s njima svakodnevno susreću.
- U nekim situacija prijeko nam je potreban asistent. U onim lakšim to može biti učitelj koji bi individualno radio s nekom djecom koja se, iz raznoraznih razloga, ne mogu uklopiti u nastavni proces, u onim težim pedagog ili psiholog, a u najtežim defektolog.
Potreban razgovor
Mi takve uvjete rada nemamo pa se sami borimo ili bježimo od problema. Da ne govorimo o drugim manjkavostima obrazovanja i odgoja koji su gotovo potpuno nespremni za svijet tzv. virtualnih generacija. Inače, ranije smo imali druge vrste dječjih izbjegavanja obveza. Mnogima je tijekom školovanja barem deset puta umrla baka ili djed, ili pak neki drugi član dalje obitelji, ali ovo u posljednjem desetljeću polako prelazi okvire škole i krajnje je vrijeme da više obratimo pozornost na naše najmanje i njihove potrebe, mišljenja su zabrinuti školski djelatnici. Nakon njih, s dječjom problematikom susreću se socijalni radnici i policija, koji, kao i sarajevski psiholog dr. Ismet Dizdarević, smatraju da je dječje alarmiranje javnosti dijelom i posljedica opće nesigurnosti te narušenoga sustava vrijednosti, a što za posljedicu ima fizičke te, ovom slučaju, više psihičke reakcije.
- Djeca se ne mogu nositi sa svim izazovima današnjice bez naše pomoći. Ako policija utvrdi postojanje bilo kakvog traga mogućim stvarnim prijetnjama otmice koje su, kao i ostale negativne pojave, realne zbog prakse slabog sankcioniranja počinitelja, pogotovo najtežih kaznenih djela, jedan od načina praćenja djece su i elektroničke rukavice. Dakle, postoji načini zaštite, ali su važniji razgovori s djecom u kojima ćemo ih upozoriti na samozaštitu i sve ostalo, zaključuje poznati sociolog Srđan Vukadinović.
