Stranka demokratske akcije je izrazito bošnjačka, nacionalna stranka, a njezin šef Bakir Izetbegović sanja i umišlja ulogu nedodirljivoga nacionalnoga vođe, svojevrsnu kopiju svoga umrloga oca Alije.
Ako je u temeljima te stranke još prije 28 godina ugrađena i zacementirana toliko željena i čekana ta osviješćena nacionalna odrednica uzvišenoga zaštitnika, u komunističkoj državi, zgaženoga bošnjačkoga naroda, kako je onda moguće i je li prirodno da baš SDA zagovara građanski koncept uređenja i življenja u BiH. Pa, naravno da je to iščašeno guranje stranke u neprirodnom smjeru, žestoka prijevara svojih članova i birača, ali i mučki pokušaj podmetanja hrvatskim i srpskim pa i iskonski građanskim strankama. Politika varanja koju nameće vrh SDA oko građanskoga koncepta polučila je kontraefekat, ona izaziva stalne tenzije i paralize. Jer, svakome, imalo upućenome u političku znanost i praksu, je posve razvidno da je građanski koncept za SDA, strano tijelo. Piše Dnevni list.
Građani i nacionalisti
Ne može nacionalna stranka, za koju glasuje ponekad 300 tisuća, a ponekad i do pola milijuna nacionlano nastrojenih glasača, Bošnjaka, i koja se svim silama, s pravom, bori za nacionalni balans u svim polugama zakonodavne, izvršne ili pravosudne vlasti, istodobno, kada im odgovara, zagovarati građanski sustav u zemlji u kojem, priprosto kazano, između ostaloga, nije bitno tko je Bošnjak, Srbin ili Hrvat, važno je samo da je stručan. S druge strane HDZ BiH i SDS, pa u zadnje vrijeme i SNSD Milorada Dodika, su za sarajevske krugove, ne samo nacionalne, nego i nacionalističke i samo što se jezik ne prigrize pa javno kaže i fašističke stranke. Čelnik Zastupničkoga doma Parlamenta BIH i ponajbliži suradnik Bakira Izetbegovića, Šefik Džaferović je javno potvrdio ono što se već danima šuška po sarajevskim krugovima da će SDA u Parlamentu FBiH podržati prijedlog SDP i DF o izbornim jedinicama. U zadnje je vrijeme predsjednik SDA Izetbegović u nekoliko navrata poručivao kako će on i njegova stranka bjanko podržati svaki prijedlog izmjena Izbornoga zakona kojeg sa Draganom Čovićem, usuglase lideri tzv. građanskih stranaka. Izetbegović godinama nije htio ili nije smio, od građanskih stranaka, pristati na kompromis oko Mostara ili Doma naroda Parlamenta FBiH. Sada palicu prepušta 'građanima'. A ti ljevičari u 'političkim genima', barem verbalno, forsiraju upravo građanski koncept, nažalost samo u FBiH i upravo ta činjenica da je Federacija u fokusu dok je prema RS postavljena tamna zavjesa i političko Sarajevo ne zanima koji je koncept u manjem entitetu niti ga želi mijenjati, ukazuje da je sva energija i desničarske SDA i lijevih stranaka usmjerena prema 'hrvatskome pitanju' i HDZ BIH, sviđalo se to nekom ili ne, još uvijek najjačoj hrvatskoj stranci.
Većina i manjina
Problem je što je sva ta politička sila usmjerena prema ustavnome konceptu konstitutivnosti i jednakopravnosti zajamčenim u dejtonskome sporazumu kojeg, vjerujemo, poštuje i SDA i sam Bakir Izetbegović. Nisu demokracija i politička praksa švedski stol pa da uzimate ono što vam u danom trenutku odgovara, a drugima to pravo osporavate. Uredu je kada u Ustavnome sudu bošnjački i strani suci preglasaju hrvatske i srpske suce, ali je veliki grijeh što u Središnjem izbornome povjerenstvu ponekad Hrvati i Srbi preglasuju bošnjačke članove iako Sud BiH, kao žalbena instanca, u 95 posto slučajeva potvrdi takve odluke. Šef SDA Bakir Izetbegović i raznorazni bošnjački jastrebovi žive demokraciju u kojoj grubo vlada većina. Nedavno je Izetbegović zaprijetio da nikada neće dopustiti da manjina zavlada nad većinom. Automatizmom i logikom se nameće teza da onda Bakir Izetbegović u glavi ima samo većinu koja želi tlačiti tu, hrvatsku, i svaku inu manjinu. Ma, Izetbegović je spreman i pred partizanskim spomenicima održavati molitve kako bi se u javnosti predstavio kao antifašist i ne radikalni desničar, a poglavito ne nacionalist, ali kada treba homogeniziarti biračko bošnjačko tijelo i demonstrirati tko je 'stvorio, branio i tko je gazda u ovoj zemlji' , onda je Izetbegović i njegova SDA, nacionalna stranka svoga bošnjačkoga naroda. Mora se priznati kako dobrim dijelom na ruku toj perfidnoj političkoj igri SDA idu i tzv. građanske stranke. One se tobože bore protiv nacionalizma i nacionalističkih stranaka, ali bi najradije da u tom košu budu stranke sa hrvatskim i srpskim nacionalnim prefiksom dok se patriotska i probosanska SDA u tom kontekstu tek stidljivo, rijetko i onako usput spomene, da ne bude previše agresivno prema drugima. Pitanje kakvoga sve kukolja i nacionalističkoga šljama ima i među tim proklamiranim ljevičarima. Jer, ako jedan od čelnika te građanske opcije javno na javnom servisu pokaže mržnju i ustvrdi da je vođa jedne hrvatske stranke uz to i član državnoga Predsjedništva, najveći neprijatelj ove države, nakon Radovana Karadžića, onda u ovoj zemlji i političkoj zbilji više ništa nije čisto, svugdje zaudara. A taj isti neprijatelj države upravo sa SDA i obitelji Izetbegović, sa manjim izuzecima vlada ovom zemljom već 20 godina. Pa, ako je u HDZ BiH oko 120 tisuća žestokih nacionalista, tko su onda onih 500-600 tisuća bošnjačkih glasača koji podržavaju SDA ili SBB ? Anacionalisti, demokrate ?? I onda se netko čudi što su Hrvati opterećni teorijom zavjere, što su frustrirani građanskim konceptom i dominacijom. Pa, sam je Izetbegović najavio da će manjina biti pod ropstvom većine.
