Nakon što je visoki predstavnik Christian Schmidt otvoreno ukazao na potrebu reforme izbornog zakonodavstva u cilju osiguranja nacionalne reprezentativnosti, njegova popularnost u Sarajevu naprasno je opala.
Iako većina bošnjačkih političara izbjegava izravno reagirati na Schmidtove istupe, iz medijskih ocjena i tvrdnji dežurnih “analitičara” lako je iščitati nezadovoljstvo, pa i iznenađenje Schmidtovim stavovima. Očito su mnogi u Sarajevu očekivali da će Schmidt samo nastaviti stazama Valentina Inzka, čiji stavovi su u pravilu išli na ruku bošnjačkoj politici, piše Večernji list BiH.
Izborni zakon
Međutim, nakon jednomjesečnog snimanja stanja na terenu, Schmidt je prepoznao stvarne neuralgične točke današnje BiH, a jedna od njih svakako je izborna reforma. I za očekivati je bilo da najjači napadi na Schmidta dođu od Željka Komšića, koji već dugi niz godina politički i osobno profitira na majorizaciji Hrvata. Schmidta se sada etiketira kao neznalicu i zagovornika antieuropskih rješenja, a za očekivati je da se ponovno aktiviraju i oni koji su u njemu od početka vidjeli “hrvatskog igrača”. Schmidt, naravno, nije ništa od toga, već razuman političar koji, kao i mnogi u međunarodnoj zajednici, prepoznaje značaj ravnopravnosti konstitutivnih naroda i njihove odgovarajuće zastupljenosti u institucijama vlasti. U situaciji kada većina domaćih političara nastoji ignorirati problem reforme izbornog zakonodavstva, logično je da ga Schmidt i drugi strani dužnosnici zaduženi za BiH potenciraju. Aktualni visoki predstavnik uživa potporu Njemačke, ali i svih drugih zapadnih vlada i ostalih članica Vijeća za provedbu mira, izuzev Kine i Rusije. U tom svjetlu ne treba sumnjati u Schmidtovu “upućenost”, kako to neki pokušavaju prikazati. Zbog zastoja u pregovorima o reformi izbornog zakonodavstva i prilično udaljenih stavova hrvatskih i bošnjačkih aktera, špekulira se i o mogućnosti nametanja izborne reforme, i to u idućih nekoliko mjeseci, a kako bi se opći izbori mogli održati iduće godine kako je i planirano. Ako se u međunarodnoj zajednici i razmišlja o nametanju rješenja, sigurno je da će ono biti na tragu kompromisa kako bi se ispunile obveze koje BiH proistječu iz odluka domaćih i međunarodnih sudova. Iako je jedna od opcija, nametanje odluka nije jedino moguće rješenje. Svaki domaći dogovor bolji je od nametnutih rješenja pa stoga istupi poput Schmidtova mogu imati za cilj i potaknuti bošnjačku politiku da konačno iskreno i zainteresirano uđe u razgovore o izbornoj reformi. Jasno je da bošnjačkim strankama ne odgovara bilo kakva reforma koja bi im uskratila mogućnost da Hrvatima nameću predstavnike u državnom Predsjedništvu i domovima naroda. Do sada su u više navrata koristili tu mogućnost, a uz izbor Željka Komšića tri puta na poziciju hrvatskog člana Predsjedništva BiH, to se najviše ogleda kroz uspostavu Alijanse za promjene i tzv. platformaške Vlade u FBiH.
Pogažena volja
U oba slučaja grubo je pogažena izborna volja većine hrvatskih birača. Bez obzira na medijsko forsiranje istupa nekih ljevičarskih i zelenih političara iz Europe, jasno je da na europskoj političkoj sceni malo tko vjeruje da je moguća stabilna BiH bez očuvanja jednakopravnosti konstitutivnih naroda. Ne čudi svakako što neki u Sarajevu zadnje nade polažu u izbore u Njemačkoj i eventualni prelazak CDU-a i CSU-a u oporbu. Umjesto geopolitičkih kalkulacija, razumnije bi se bilo okrenuti unutarnjem dogovoru u cilju izgradnje funkcionalne i stabilne BiH.
