Ranka Inga (46) i Zdravko Studić (50) iz Sarajeva nisu ni slutili da će im telefonski poziv od prije pet godina ponovno promijeniti život i natjerati ih da se vrate u daleku i tužnu prošlost od koje su pobjegli devedesetih godina. Vratila se nada da je njihov sin o kojem nakon rođenja ne znaju ništa živ!
Prvo joj uzeli krv
Naime, priča koju je objavio švicarski dnevnik Blik počinje 1992. godine kada je Ranka bila u 6. mjesecu trudnoće. Ranka, po struci geodet, i njen suprug Zdravko, šumarski inženjer, živjeli su u Sarajevu kada je počeo rat. Zbog čuvanja trudnoće ona je ležala u bolnici, a kada su počele ratne strahote, otišla je tetki u Jagodinu, u Srbiji. Zbog komplikacija, u šestom mjesecu trudnoće odlazi u bolnicu u Jagodini, a tog 6. srpnja 1992. godine zbog državnog praznika u bolnici ju je zatekao mali broj zaposlenika, a Ranka ističe da je već tada strahovala da bi se najgore more mogle obistiniti. Neljubazna sestra oslovljavala ju je s “devojko iz Sarajeva” uzela joj je krv s objašnjenjem da treba utvrditi krvnu grupu ako joj zatreba transfuzija na porođaju. Nakon poroda čula je bebin plač, vidjela je nogicu djeteta, pupčanu vrpcu i krv... - S desne strane mi je prišla medicinska sestra i rekla da se potpišem, a s lijeve su mi automatski dali injekciju. Kada sam se probudila, već sam bila u sobi s ostalim rodiljama - kaže Ranka. Sumnja da su joj u bolnici podmetnuli da potpiše dokument kojim se odriče svog djeteta. Tužnu priču tada nastavlja njen suprug Zdravko, Ranka plače, svako sjećanje joj je bolno. - Jedne večeri je pokušala vidjeti bebu, ali su je spriječili. - Čula je glasove i nekoga kako govori: “Jao, pronašla ga je!” i odmah su joj prišli s leđa i dali injekciju za spavanje. U bolnici je provela tri dana, nije mogla otvoriti oči, a za to vrijeme su joj ispumpavali mlijeko. Zašto bi to radili ako nisu davali bebi? Ona je vjerojatno njima bila potrebna dok netko ne dođe po dijete - smatra Rankin suprug. Rankina majka i mali brat su došli poslije nekoliko dana po nju i na majčino inzistiranje su je pustili, jer bi inače iskrvarila u bolnici.
Ženi proradila savjest
- U BiH se vratila potpuno iscrpljena, imala je ispod dva milijuna crvenih krvnih zrnaca - kaže Zdravko koji je suprugu odmah prebacio na Sokolac gdje je urađena opsežna analiza stanja. Liječnik Sedlar, koji je vodio njenu trudnoću od početka, rekao je kad je vidio otpusnu listu iz jagodinske bolnice “da je to glupost i da taj papir mogu baciti te da je trudnoća bila normalna”, ispričao je Zdravko. - Što smo mogli uraditi kad je ratno stanje, nemate novca, niti ikog tko će vam vjerovati, kada ste nesretna izbjeglica - sjećaju se Studići. Tada su odlučili otići na Island, skloniti se od prošlosti, strahota u BiH i Srbiji, ali u listopadu 2009. sve je ponovno oživjelo. - Jeste li Vi Ranka Studić, izbjeglica iz Sarajeva, koja se porodila u Jagodini, 7. srpnja 1992. godine u šest sati navečer? Vaše dijete je živo, njegovo ime je Ratko i živi u Švicarskoj, prodan je dobrostojećoj obitelji koja ga je usvojila - kazao je ženski glas s druge strane odmah prekinuvši vezu. Najvjerojatnije je nekoj ženi koja je sudjelovala u prodaji djeteta proradila savjest pa je odlučila reći istinu, ili njen dio... - Nikom nisam spominjala vrijeme koje sam daleke 1992. godine vidjela na velikom satu u dvorani gdje sam se porađala. To je netko tko je sigurno znao ili je sudjelovao pri mom porodu. Njen glas je bio umoran i zvučao je bolesno. Ili je htjela da se oslobodi grižnje savjesti ili joj se nešto dogodilo u obitelji pa je htjela očistiti dušu - kaže Ranka. Ističe da je svakim danom sve teže. - Jako se teško nosim s ovim, a pogotovo posljednjih dana. Umorna sam psihički, jer stalno pratim forume, stranice, sve što se piše u medijima. Mnogi su se uključili, tako da vjerujem u ljudski rod, vjerujem da će netko ili čak možda da će se naš sin javiti ako o ovom pročita - kaže Ranka. Za razliku od supruge, Zdravko Studić ne gaji previše nade jer zna kako su djeca nestajala u to vrijeme i da je postojala afera s “bebi mafijom”. - Ne želimo nikoga prozivati, ni državu ni liječnike, ginekolog koji je porodio Ranku umro je prije nekoliko godina. Dokazati istinu u Srbiji je vrlo teško, pogotovo za običan svijet i naročito poslije toliko godina. Ranka također ne vidi svrhu da nešto pokušavaju u Srbiji jer, kako kaže, zna da neće naći ništa, budući da ni žene koje su slično doživjele nisu mogle ništa uraditi. - S obzirom na sve u mom životu ne želim se zamarati papirologijom. Tražim svog sina i ne krivim nikoga. Bila sam u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, ne samo ja nego tri, četiri tisuće majki u Srbiji koje traže svoju djecu - poručila je za kraj Ranka Studić.
Večernji
