Uhićenja visokih časnika HVO-a koji su branili Orašje povezana su sa sumnjama u zločine koji su se dogodili u selima u okolici - Donja Mahala i Bukova Greda.
- U optužnici se govori o zločinima protiv čovječnosti i ratnom zločinu protiv zarobljenika, no trebat će mi vremena da se detaljno upoznam sa svime što se mome branjeniku u Sarajevu stavlja na teret. Spominju se mjesta Donja Mahala i Bukova Greda u općini Orašje. Piše Slobodna Dalmacija.
U školi u Donjoj Mahali za vrijeme rata bila je neka vrsta pritvora u koji su dovođeni civili, a u Bukovoj Gredi crta razgraničenja između zaraćenih strana. Govori se o sumnjama u ubojstva koja su se dogodila na tom području koje je udaljeno od Orašja sedam kilometara, a gdje su, stoji u optužnici, ubijeni zarobljenici srpske nacionalnosti koji su tu kopali rovove - kaže Anto Lukač, odvjetnik drugooptuženog Ive Oršolića, i dodaje da se ovdje sto posto radi o slučaju koji je iskonstruiran u svrhu dnevnopolitičkih obračuna.
- Nije riječ ni o kakvom masovnom zločinu, nego sumnjama u ubojstva 1992. za vrijeme najžešćeg rata. Morate znati da se Orašje tada nekim čudom jedva jedvice obranilo od JNA i četnika koji su ga držali u okruženju. Oni tu spominju građane srpske nacionalnosti koji su kopali i održavali rovove na prvoj crti, a isto su radili i civili hrvatske nacionalnosti, koje je zarobila druga strana. Ti su ljudi ginuli i u unakrsnoj vatri s jedne i druge strane - veli Lukač, pa objašnjava da je Bukova Greda selo u kojem su prije rata živjeli građani srpske i hrvatske nacionalnosti, no Srbi su uoči njegovog početka napustili mjesto.
Što se tiče informacije da među uhićenim pripadnicima HVO-a nema ni jednog Bošnjaka, iako ih se spominjalo u materijalima koje su objavili mediji, riječ je o tome da je Tužilaštvo BiH razdvojilo sve predmete prema vojnim komponentama, a ovoga je puta na red - slučajno ili ne; došao HVO. Sa slučajem Orašje dobro je upoznata i v.d. glavne tužiteljice Gordana Tadić.
Ona je rodom iz Tuzle, a kao tužiteljica je radila na predmetima koji su vezani upravo uz zločine u Bosanskoj Posavini. Na svakom predmetu radi troje tužitelja, a u Odjelu za ratne zločine Tužilaštva BiH zaposleni su i stranci. Kako se nakon rata stalno pisalo i govorilo da je u Bosanskoj Posavini postojala paralelna linija zapovijedanja - jednu su provodili časnici na terenu, a drugu oni koji su primali naredbe iz Zagreba - tim više će teško biti utvrditi tko je zaista odgovoran za zločine koji se pripisuju uhićenima.
Prema informacijama koje smo dobili iz povjerljivih izvora, uhićenja u Orašju tek su uvertira za optužnice koje će uslijediti za zločine koji se stavljaju na teret pripadnicima Hrvatske vojske; konkretno, Četvrtoj gardijskoj brigadi na čelu sa tadašnjim zapovjednikom Damirom Krstičevićem, koji je vodio vojne operacije na tom području u jesen 1995.
- Sve što se o tome govori i piše, srpska strana nije potkrijepila čvrstim dokazima. Oni govore o stotinu i osamdeset i jednom sahranjenom koje su pronašli u masovnoj grobnici, no valja biti oprezan kad znamo da se toliko puta broj žrtava s njihove strane uvećavao, kao što se desetljećima, recimo, radilo s Jasenovcem.
Neobično je i to da Tužilaštvo BiH radi na optužnici na način da im Srbi dostavljaju podatke o broju žrtava na području Mrkonjić Grada, a onda oni pregledaju dokumente iz arhiva u Hrvatskoj, a da bi u konačnici saznali tko je odgovoran za počinjeno. To je, slobodno napišite, jedan obični politički mućak - kaže Mladen Ančić, povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zadru.
Predmet u Tužilaštvu BiH vodi Miroslav Janjić iz Bijeljine. Istrage zbog sumnji u zločine koje su počinili pripadnici Četvrte gardijske brigade kod Mrkonjić Grada započele su u Beogradu, potom se time bavio Centar javne bezbjednosti iz Banje Luke, a onda je sve proslijeđeno Tužilaštvu BiH u Sarajevu. Interesantno je da se protiv Janjića vodi disciplinski postupak jer je izostavio neka imena iz optužnice za zločine nad Bošnjacima u Bijeljini i Zvorniku, međutim, to ga ne sprječava da i dalje obavlja posao koji mu je povjeren do odluke je li se ogriješio o zakon.
Iz Ureda disciplinskog tužioca BiH poručili su da je postupak protiv Janjića pokrenut jer u optužnicu protiv Gligora Begovića za ratni zločin nije uključio stradanje pet osoba, iako je za to bilo dovoljno dokaza. Optužnica protiv Begovića za zločine u Bijeljini potvrđena je tek nakon što ju je Sud BiH četiri puta vraćao na doradu, konstatirajući da to predstavlja “nemaran rad u službi”.
Što se tiče Mrkonjić Grada, riječ je o najvećem broju žrtava ratnog zločina koje se u optužnicama Tužilaštva BiH spominju na srpskoj strani, a baš na tome slučaju vlasti Republike Srpske najviše inzistiraju da se odgovorni za zločine što prije privedu pravdi.
Među 27 osumnjičenih u predmetu "Mrkonjić Grad“ nalaze se časnici HV-a i HVO-a, generali Damir Krstičević, Rahim Ademi, Miljenko Filipović, Ljubo Ćesić Rojs, Stanko Sopta, Zlatan Mijo Jelić, Željko Glasnović, bojnik Slobodan Matenda i drugi.
U akcijama u Mrkonjić Gradu sudjelovale su 1., 2. i 3. gardijska brigada HVO-a s 22. diverzantskim odredom i specijalcima MUP-a tzv. Herceg Bosne, 4. i 7. gardijska brigada HV-a, 126. domobranska pukovnija i 141. brigada, 1. gardijski zdrug i Izviđačko-diverzantska satnija Glavnog stožera HV-a.
U optužnici se spominju ubojstva civila, mučenja i pljačka Fabrike vijaka "Metalac", Drvoprerađivačkog kombinata "Manjača", pilane "Lisina", Trgovačkog poduzeća "Zadružna trgovina", Građevnog poduzeća "Udarnik", Stambeno-komunalnog poduzeća "Park", Tekstilnog kombinata "Mladost", tvornice obuće "FOMG", tvrtki "Gradnja", "Mrkonjić putevi" i "Mrkonjićanka", te sumnje da su opljačkane sirovine i strojevi završili u Kninu i Zapadnoj Hercegovini, gdje ih je helikopterima i kamionima transportirala Hrvatska vojska.
