Nakon samoubojstva generala Slobodana Praljka u sudnici haaškog tribunala pljušte kritike na račun sigurnosnih propusta kojih je u Haagu po svemu sudeći bilo napretek.
Kako piše Večernji list BiH, Jure Žulj, nekoć šef za sigurnost svih hrvatskih zatvora te upravitelj zatvora u Remetinc, a danas savjetnik za sigurnost u jednoj zaštitarskoj tvrtki, objašnjava kako se u nas provodi preprata zatvorenika do suda.
Ispiranje žuluca
Žulj kaže da se prije izvođenja zatovorenika rade djelomična ili detaljna pretraga. Ova potonja uključuje nazočnost liječnika jer podrazumjeva pregled svih tjelesnih šupljina i primjenjuje se samo u slučaju kada postoji sigurnosna procjena da je to nužno. Djelomična kontrola primjenjuje se i prema posjetiteljima čime se mogućnost da se nešto unese u zatvor svodi na minimum no ne i otklanja. Sljedeći je korak transport zatvorenika kojima se na ulasku u vozilo pravosudne policije na ruke stavljaju lisičine.
Okorjelim kriminalcima ruke se vežu pozadi, ostalima sprijeda. U “marici” bi sa zatvorenicima otpozadi trebali biti i pravosudni policajci. Zatim slijedi dolazak na sud, u prostoriju za čekanje, gdje se zatvorenika može opet pregledati. Lisičine se odvezuju u sudnici, nakon što to sudac izrijekom kaže. Pravilo je da prilikom izricanja presude uz jednog zatvorenika sjede dvojica čuvara.
– Ispred sudnice u Haagu svakako su trebala biti bolnička kola jer se moralo pretpostaviti da će pravomoćna presuda za zatvorenike koji su tako dugo čekali pravorijek biti i šokantna i emocinalna, čime se otvara mogućnost akcidenta. Bilo bi dobro da ih je liječnik pregledao i prije odlaska u sudnicu jer svi su oni načetog zdravlja i na lijekovima, a sasvim sigurno je nakon samoubojstva generala Praljka i po povratku u zatvor trebala biti pružena psihološka pomoć ostalim osuđenicima. Propusta je bilo puno i vjerujem da će se to istragom i utvrditi. U ovakvom predmetu koji je pod lupom svjetske javnosti i medijske pozornosti trebalo je predvidjeti sve moguće scenarije – kaže Jure Žulj.
Nizozemska istraga obuhvaća i dio kojim treba utvrditi je li tko od stražara mogao spriječiti ispijanje sadržaja bočice te tko je unutar UN-ove pritvorske jedinice u zatvoru u Scheveningenu ili unutar UN-ova osiguranja u zgradi samog tribunala odgovoran za sigurnosne propuste uslijed kojih je Praljak došao u doticaj s predmetom i tekućinom s kojima nije smio doći u doticaj. I kako je to unio u sudnicu. U uredu nizozemskog javnog tužiteljstva u Haagu potvrđeno nam je da se obavlja obdukcija s toksikološkim testiranjem krvi, te da istraga obuhvaća i ispitivanje niza svjedoka koji su bili u doticaju s Praljkom prije njegova samoubojstva.
- U preliminarnom tijeku istrage pronašli smo tragove tekućine za koju je utvrđeno da može izazvati smrt – rekao je glasnogovornik javnog tužiteljstva, ali nije otkrio je li utvrđeno o kakvoj se tekućini, odnosno otrovu, točno radi. Kojigod otrov bio u pitanju izostao je ispravan postupak hitne pomoći. Prvi je propust što nisu bili tamo prisutni, a potom su stigli prekasno da bi na licu mjesta ikako mogli pomoći generalu Praljku. Jer bez obzira koji otrov da je popio morao mu se isprati želudac i dati aktivni ugljen što je pak moguće napraviti samo u bolničkim uvjetima u koje je odvezen prekasno.
Nema trenutne smrti
Ono što Hitna pomoć na terenu u slučaju trovanja može napraviti, kako će objasniti dr. Nikola Udiljak iz KB Sv. Duh, jest samo prvi dio postupka – osiguranje vitalnih funkcija, provjeriti da li je prohodan dišni put, ima li tlak, aritmiju. – Nakon ispiranja dat ćemo aktivni ugljen jer on neke vrste otrova može apsorbirati ili smanjiti njihov ulazak u krv. Paralelno s tim se vade krv i urin i radi probir toksikološki nalaz kojim se testira čitav niz supstanci. Neki otrovi djeluju brzo, ali mora proći vrijeme od nekih sat vremena da otrov dođe u želudac. Bio bez svijesti, u komi ili iznimno nemiran ako nemamo podatke uvijek moramo isključiti otrovanje – govori proceduru dr. Udiljak. Nalaz obdukcije će pokazati koji je otrov popio general Praljak, a teoretski ti nalazi trebaju biti gotovi kroz par dana.
