Jedna udomiteljica iz seoceta nadomak Varaždina pretvorila je živote troje udomljene dječice u noćnu moru, a ako je suditi po optužnici varaždinskog tužiteljstva podignutoj zadnjeg dana siječnja, ta 66-godišnjakinja je djecu pune tri i pol godine tretirala kao radnu snagu, zanemarivala ih, častila uvredama... - piše Jutarnji list.
Zbog povrede djetetovih prava za što je kazneno prijavljena i nedavno optužena, ako joj se i sudskim putem dokaže krivnja, prijeti joj od šest mjeseci do pet godina zatvora.
Udomiteljica je pod svoj krov u varaždinskom kraju udomila troje školske djece početkom 2013. godine a sve je kulminiralo u rujnu 2016. kada su u javnost, točnije do nadležnih institucija, procurile strašne pojedinosti iz njezinog kućnog odgoja.
Ona je dječicu, smatraju važardinski tužitelji, nazivala pogrdnim imenima te ih fizički kažnjavala. Osim toga, djeci nije pomagala ni oko svladavanja školskog gradiva niti je vodila brigu o njihovoj higijeni. U skroz drugu krajnost udomiteljica je otišla kad je počela djecu navodno tjerati da svakodnevno rade u vrtu oko kuće, u obližnjem polju i u samoj kući. To je sve bilo praćeno ustajanjem u zoru i tjeranjem djece na rad, a plodove ubranog rada u polju, djeca su potom prodavala na obližnjoj gradskoj tržnici. Previše radnih obveza dovelo je do toga da su mali školarci skroz zanemarili obrazovanje jer vremena za učenje gradiva koje je postajalo sve zahtjevnije, jednostavno nije bilo.
Neki od varaždinskih udomitelja koje smo kontaktirali upućeni su u problematiku od gotovo samog početka jer se troje dječice trebalo smjestiti u druge udomiteljske obitelji.
- Ni onda kad je prijavljena, a ni sada kad je optužena, ne možemo vjerovati da je bila kadra tako maltretirati djecu. Ona doista prodaje povrće na varaždinskoj tržnici, ali ne svakodnevno. Uostalom, tržnica radi do podne, a djeca su u školi uvijek gotovo ujutro jer je samo jutarnja smjena, pa se već tu kosi sa pojedinim tvrdnjama o svakodnevnoj torturi. Možda je djecu, ne želeći ih ostavljati same kući bez nadzora, vikendom odvodila na tržnicu. Pritom oni stječu i same radne navike.
No ako ih je doista tjerala od zore na rad u polju i pritom zanemarivala njihove druge obveze, to je za svaku osudu. Koliko znam, ona nije aktivno uključena u Udrugu udomitelja u kojoj se često razmjenjuju iskustva a i djeca se druže, ali je redovito prolazila godišnje edukacije jer one su obavezne – priča za Jutarnji list jedna varaždinska udomiteljica dodajući kako svaku udomiteljsku obitelj posjećuje vrhunski tim za udomiteljstvo.
Druga, pak, napominje da naknade koje primaju za svako dijete, a čija visina ovisi o još niz drugih faktora, za neke obitelji je isključivo jedini izvor prihoda, no većina njih se, pojašnjava još, trudi udomiteljsku djecu tretirati i bolje nego vlastitu dodatno im podilazeći kako se ne bi osjećala manje vrijednima ili ugroženima.
-To ipak ne isključuje da se udomljena djeca ne trebaju angažirati u svakodnevnom životu poput pranja suđa, usisavanja, odlazaka po drva, skupljanja lišća po dvorištu. Navike treba usvajati od malih nogu da bi im, kad se osamostale, sve to postala rutina – zaključuje druga udomiteljica.
Kako Jutarnji list neslužbeno doznaje, zbog troje sirotih školaraca 66-godišnjakinji na račun svakog mjeseca sjedalo oko 7000 kuna.
