Prije desetak godina taj biznis malo tko je ozbiljno shvaćao, prije pet godina odvijali su se fizički obračuni promućurnih vizionara, prije tri godine sve je izgledalo kao bajka i prilika za brzu zaradu, pa je logično da su se na nju zakačile stotine i tisuće ljudi.

Posljednjih mjeseci, pak, kruže priče o masovnoj propasti i propadanju – zbilja, što se događa sa smiljem?

Prošlog mjeseca dovršena je nova berba ove aromatične, po svemu sudeći i blagotvorne biljke, mahom u Dalmaciji i u priobalju, a sa svih strana potiho se čuje kuknjava zbog višestruko niže cijene u odnosu na zlatno doba prije samo tri godine.

Kilogram smilja, tvrdi se, u otkupu stoji tek pet kuna ili nešto više – za razliku od nekadašnjih 25 kuna. Pokušavajući doprijeti do srži problema tportal je naišao na nekoliko znakovitih podataka: recimo, Hrvatska službeno nema pojma koliko se ove biljke uzgoji, preradi i izveze, dok svi uključeni u proces – od malih proizvođača do velikih otkupljivača – s primjetnom dozom nervoze obijaju istupati u medijima.

U razgovoru s nekima od njih doznali smo da odustaju od svojih poduzetničkih pothvata jer ne vide perspektivu, dok drugi tvrde da im ide sjajno i da čak planiraju širenje biznisa.

Posebna vrijednost dalmatinskog smilja

Ne radi se o bezazlenom biznisu: ulje od smilja jedna je od najtraženijih sirovina svjetske kozmetičke i farmaceutske industrije i jedan njegov kilogram otkupljuje se za 1.800 eura i više, a na posebnoj cijeni upravo je ulje porijeklom iz Dalmacije.

Ono, naime, u sebi u pravilu sadrži deset komponenti, dok konkurentsko iz kontinentalnih krajeva – ali i ostatka Europe ili egzotičnih destinacija poput Sirije i Bliskog istoka – ima tek dvije ili tri. Pored toga, dalmatinsko smilje na prostoru od Vira do Makarske mahom raste na zemlji koja nije bila obrađivana desetljećima, niti je ikada tretirana pesticidima, pa mu vrijednost time dodatno skače.

Logičan prvi korak bio je obratiti se Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), instituciji koja bi trebala znati što se događa i u ovoj grani gospodarstva, no na nekoliko detaljnih pitanja o proizvedenim, prerađenim i izvezenim količinama, te o broju proizvođača i ljudi koji na tome rade, odgovoreno nam je izjavom da ‘nemaju na raspolaganju zasebnu evidenciju o smilju’. Imaju, doduše, nešto podataka općenito o kategoriji ‘aromatičnog, začinskog i ljekovitog bilja’, pa smo se ponadali barem kakvoj konkretnoj brojci – ali ovdje smo dobili tek izvadak iz izvještaja Državnog zavoda za statistiku.

Drastičan porast proizvodnje

Uglavnom, površine pod ‘aromatičnim, začinskim i ljekovitim biljem’ od 2015. godine do danas skočile su 5.259 na 8.368 hektara, dok je njihova proizvodnja narasla s 2.700 na 7.450 tona godišnje. I to je to od HGK, bez udovoljavanja našoj želji da porazgovaramo s kakvim stručnjakom koji bi nam pojasnio što se događa na tržištu. Tportal je pronašao jednog od aktera, koji se već gotovo cijelo jedno desetljeće bavi upravo smiljem i iz prikrajka prati događaje. On nam ih je opisao dosta plastično:

U početku smo imali dva velika igrača koji su se ponašali poput dva ovna na brvnu: pumpali su cijene i nastojali ostvariti monopol, pa makar i na vlastitu štetu. Nudili su po 25 kuna za kilogram smilja iako je čak i u to zlatno doba granica isplativosti za otkupljivače bila negdje oko 18 kuna. Nije ni čudo da su potpuno propali, ili su vrlo blizu toga, objašnjava naš sugovornik koji je inzistirao na zaštiti identiteta.

Sukob oko koncesije

Potom su se mediji raspisali o novom unosnom biznisu, a ta dvojica javno su se počeli sukobljavati oko koncesija za branje smilja na državnom zemljištu, pa su se svi pomamili: krenula je masovna sadnja desetaka milijuna sadnica. Onda je u igru ušla BiH, gdje je preko dvije tisuće ljudi zasadilo desetke milijuna sadnica jer su bili potaknuti agresivnom kampanjom i tvrdnjama da će se sve prodati ‘pa makar i cijela Hercegovina bila pod smiljem. Kod njih je još gore, kilogram se otkupljuje za manje od četiri kune, dodaje isti sugovornik.

Ukratko, nijedna eterična biljka nikada nije zabilježila takvu ekspanziju, pogotovo kada se prije nekoliko godina pojavila i međunarodna kompanija ‘Young Living’, koja je počela s otkupom. Još 2015. godine javno se upozoravalo ljude da prestanu saditi, ali nisu slušali. Danas opstaju samo najuspješniji, kaže on. Prisjetio se prijeratne pomame za kivijem, voćem koje se prodavalo za suho zlato, da bi mu u roku od dvije ili tri godine – taman kad su diljem Dalmacije i Hercegovine počele masovno nicati njegove loze – cijena naglo pala. Tržište, što ćeš.

Zadruga kao garancija

Spomenuti ‘Young Living’ u međuvremenu je sklopio ekskluzivni ugovor o suradnju s braniteljskom zadrugom ‘Kosir’ i u Dugopolju uložio ozbiljan novac, otvorivši pogon i distributivni centar s tridesetak zaposlenih ljudi. Ta zadruga, pak, danas

ima ugovor s četiristotinjak obiteljsko-poljoprivrednih gospodarstava (OPG), a povremeno surađuje i s preostalih sedam tvrtki na području Dalmacije. Zbog poslovnog odnosa s partnerima iz inozemstva, kažu, ne pada im na pamet istupati u javnosti.

No zato smo pronašli jednog od OPG-ovaca: on kaže da je današnja realna cijena kilograma smilja između 6 i 7 kuna, što može biti isplativo ukoliko se proizvodi u nešto većim količinama.

Mi znamo za primjere ljudi koji su ga zasadili premda žive u inozemstvu, pa su onda dolazili iz Vojvodine radi čupanja trave ili branja, što je potpuno suludo. Zadruga nam je osigurala ugovore na najmanje tri godine, zagarantirala otkupne količine i cijenu koja je kontrolirano padala, kako bi se izbjegli potresi na tržištu. Pale su i cijene sadnica, s dvije kune na samo pedesetak lipa, pa se nekako izgura, informira nas ovaj dalmatinski poljoprivrednik čiji su podaci poznati redakciji.

Samo smilje ima rok trajanja otprilike sedam godina, s time da u prvoj godini donosi četrdesetak posto, u drugoj sedamdesetak, a tek u trećoj puni prinos. Proizvođači su se jedno vrijeme bunili zbog prakse da se ono ne otkupljuje svježe ubrano, nego tek kada se osuši, no postoji logika da otkupljivači ne žele plaćati težinu vode. Samog ulja, naime, u biljci uvijek ima jednako – a za samo jednu litru tog proizvoda potrebno je najmanje 800 kilograma biljke.

“Treba raditi, a ne kukati”

Kažu da je hmelj isplativa biljka, a procjena je da na jednom hektaru on donosi oko 14 tisuća kuna prihoda. S druge strane, na istoj površini može se dobiti oko četiri tone smilja i uz sedam kuna po kilogramu prihod je točno dvostruko veći. Treba raditi, a ne kukati, objašnjava tportalov sugovornik blizak otkupljivačima.

Bilo je i onih koji su u sadnju krenuli gotovo rekreativno, pa pomislili da bi možda mogli dobiti malo više i samo zbog toga registrirali OPG, da bi se sada našli u procjepu i nedoumici jer su shvatili da se ipak traže nešto veća ulaganja. I oni sudjeluju u općoj šutnji jer su svjesni da ovise o tvrtkama koje njihovu sirovinu jednostavno ne moraju otkupiti – na koncu, nije smilje pšenica.

Prošle godine supruga i ja zasadili smo nekoliko tisuća sadnica, ove godine pobrali nešto sitno, a dogodine čekamo prvi ozbiljan rezultat, s time da nam se desetak posto već sasušilo i propalo. Imamo svoju parcelu, pa eksperimentiramo. Nije to neki zahtjevan posao: ne treba ih ni zalijevati, samo dobro poplijeviti travu da ih ne bi zagušila, a najteža je berba jer se radi ručno, pa čovjek ne može pobrati više od sto kila na dan, kaže za tportal poljoprivrednik iz šire splitske okolice.

Svejedno, nisam siguran da nam se isplati toliki trud za samo par tisuća kuna; možda ipak odustanem i prebacim se na bauštelu…

Pratite Livno Online na Facebooku, Twitteru, Instagramu ili Youtube-u

Komentari se objavljuju u realnom vremenu i Livno Online ne može se smatrati odgovornim za izreceno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.Ukoliko ne posjedujete email adresu u polje za email adresu upišite abc@abc.com
comments powered by Disqus

Najnovije svijet