Prvi put u šest godina Vatikan postaje preuzak za dvojicu papa, ili možda za onoga emeritusa, Benedikta XVI., koji je ovih dana objavio svoje misli o uzrocima izbijanja skandala vezanog za svećenike pedofile i čiji je tekst shvaćen i kao napad na Drugi vatikanski koncil, pa i na papu Franju. Suživot dvojice nasljednika svetog Petra unutar zidina Vatikana naišao je na prepreke.
I portal Vatican Insider ne krije da tekst Benedikta XVI. o pedofiliji može izazvati rascjep u koegzistenciji dvojice papa. Do sada je postojala ravnoteža i zbog opreza koji je do sada imao Benedikt XVI. u toj neobičnoj situaciji te je uvijek govorio kako postoji jedan papa i taj se zove Franjo. Sada bi se ta ravnoteža mogla poljuljati, pa ima i onih koji drže kako Benedikt XVI. nije napisao tekst koji se može protumačiti kao napad na Drugi vatikanski koncil i papu Franju, već da su njegovo ime upotrijebili oni koji se ne slažu s Bergoglievom politikom. Piše Večernji.
Pomutnja među vjernicima
Po tradiciji i ove je godine Franjo na početku Velikog tjedna (15. travnja popodne) otišao u samostan Mater Ecclesiae i čestitao Uskrs papi u miru Benediktu XVI. te mu “s posebnom naklonošću čestitao rođendan” (Ratzinger je 16. travnja napunio 92 godine), obznanio je šef ad interim Ureda za tisak Svete Stolice Alessandro Gisotti. Dakle, u buri kalkulacija nastaloj zbog teksta o pedofiliji, za koju Benedikt XVI. optužuje seksualnu revoluciju iz 1968., susret dvojice papa trebao je biti umirujući. Franjini protivnici i dalje likuju zbog “povratka” Ratzingera u javni život.
Vatikan nije očekivao takav svjetski odjek teksta Benedikta XVI., koji je o namjeri da ga objavi obavijestio državnog tajnika kardinala Pietra Parolina i Franju. Prema nekim analizama taj “sukob” između dvojice papa, na čiji plamen ulje dolijevaju Franjini protivnici, stvara i pomutnju među vjernicima.
Podsjetimo i na tekst “Dvojbe” (Dubia) kojim su kardinali Walter Brandmüller, Raymond L. Burke, Carlo Caffarra i Joachim Meisner 2016. izrazili nesuglasje s otvaranjima biskupske sinode o obitelji prema rastavljenim i ponovno vjenčanim osobama. U pismu je i bivši apostolski nuncij u SAD-u mons. Carlo Maria Viganò optuživao Franju za način na koji se suočavao sa slučajevima pedofilije te je tražio i njegovu ostavku.
Sadašnji Ratzingerov tekst suština je onoga što je pisao i mislio o događajima šezdesetih godina i tzv. seksualnoj revoluciji. U knjizi “Uvod u kršćanstvo” (Einführung in das Christentum) iz 1967. Ratzinger prenosi varijaciju apologije iz knjige “Ili-ili: fragmenti života” danskog filozofa Sørena Kierkegaarda kao metaforu u svijetu koji ne vjeruje. Cirkus zahvati požar, klaun trči u mjesto tražiti pomoć, a ljudi mu se smiju do suza. Cirkus i mjesto potpuno izgore.
Utjecaj 60-ih na Crkvu
Benedikt XVI. i u sadašnjem tekstu upozorava kako bi požar iz 1968. mogao zahvatiti cijelu Crkvu. Spominje kako je stanje u društvu šezdesetih godina utjecalo i na Crkvu, pa su u Njemačkoj nastajali “homoseksualni klubovi unutar sjemeništa koji su više-manje otvoreno djelovali i time znatno izmijenili ozračje u sjemeništima”, “biskupi su odbacivali katoličku tradiciju u ime katoličke suvremenosti”, pa je “u sjemeništima otkriveno i kako neki studenti čitaju knjige nedostojne svećeništva”. U jednom sjemeništu u južnoj Njemačkoj “kandidati za svećenike i kandidati za laičku službu pastorala živjeli su zajedno. Jeli su zajedno svećenici i oženjeni laici u pratnji žena i djece ili zaručnica”, a “Sveta Stolica znala je o tome premda ne u detalje”.
Nije seksualna revolucija odgovorna za pedofiliju u Crkvi. Sinod španjolskih biskupa održan u Elviri (staro ime Granade) 306. godine osudio je “silovatelje djece” i uskratio im pričest. No spomenimo i kako je osnivač Kristovih legionara Marcial Maciel prva seksualna zlostavljanja počinio četrdesetih godina, a zasigurno nije bio “progresist”, naprotiv. A Ratzingerov tekst “slave” konzervativci. Kardinal Robert Sarah objavio je na Twitteru kako treba zahvaliti papi emeritusu na hrabrosti da progovori o krizi u Crkvi. No taj entuzijazam Ratzingerova javljanja postavlja i pitanje “ustavnosti” uloge emeritusa.
