U razgovoru s novinarom Paolom Rodariem za tiskano izdanje rimskog dnevnika "La Repubblica" Sveti Otac dao je upute kako se ponašati u ovom tjeskobnom vremenu "coronavirusa". Nedjelja.ba ovaj pazgovor prenosi u cijelosti.
Papa Franjo provodi ove dane u Vatikanu prateći vijesti oko izvanrednog stanja prouzrokovanog coronavirusom. Prije dva dana otišao je u Sv. Mariju Veliku i u crkvu Sv. Marcela na Korzu u Rimu. Repubblici je povjerio što ga ovi dani uče.
Sveti Oče, zašto ste molili kada ste pohodili te dvije rimske crkve?
Molio sam Gospodina da zaustavi epidemiju: Gospodine zaustavi je tvojom rukom. To sam molio.
Kako možemo živjeti ove dane da ne budu uzaludni?
Moramo pronaći vrijednost u malim stvarima, sitne pažnje prema onome koji su nam blizu, članovima obitelji, prijateljima. Shvatiti bogatstvo malih stvari. Postoje male pažnje, koje se koji puta izgube u anonimnost svakodnevice, male nježnosti, osjećajnosti, sažaljenja, koji su ipak vrlo važni. Na primjer topli obrok, potapšati, zagrljaj, nazvati nekoga. To su svakodnevni postupci, male pažnje, koji životu daju smisao i omogućavaju da bude zajedništvo i komunikacija među nama.
Zar to nije uobičajeni način života?
Ponekad komuniciramo samo virtualno. Naprotiv trebali bismo otkriti novu bliskost, konkretan odnos izgrađen na pažnjama i strpljenju. Često obitelji jedu zajedno u velikoj tišini koja nije zbog međusobnog slušanja, već zbog toga što roditelji gledaju televiziju dok jedu, a djeca gledaju mobitel. Izgledaju kao izolirani monasi. Tu nema komunikacije, a naprotiv važno je slušati jedan drugoga, jer tako se razumiju potrebe drugoga, poteškoće i želje. Postoji izričaj uobičajenih gesta koje se mora očuvati. Po mom mišljenju bol ovih dana se treba otvoriti ovoj stvarnosti.
Puno je ljudi izgubilo svoje najbliže, drugi se na prvoj liniji bore za spasiti tuđe živote. Što im poručujete?
Zahvaljujem svima koji se žrtvuju na ovaj način za druge, primjer su ove stvarnosti. Molim da svi budu blizu onima koji su izgubili svoje najdraže, nastojeći biti blizu na bilo koji način. Utjeha, sada mora biti svačija obveza. U tom smislu jako mi se je svidio članak Fabia Fazia u Repubblici koji govori o tome što je naučio ovih dana.
Što posebno?
Mnogo toga, ali općenito činjenica da naše ponašanje uvijek utječe na život drugih. U pravu je kada kaže: "Postalo je očigledno da onaj koji ne plaća porez ne čini samo kažnjivo djelo već i zločin: ako nedostaju bolnički kreveti i respiratori je i njegova krivnja." To me je jako pogodilo.
Tko ne vjeruje kako se može nadati u ovakvim danima?
Svi su djeca Božja i Bog nas sve čuva. I onaj koji nije susreo Boga, tko nema dar vjere, može pronaći put kroz dobre stvari u koje vjeruje: može pronaći snagu u ljubavi prema vlastitoj djeci, obitelji, braći. Može reći: "Ne mogu moliti jer ne vjerujem", ali istovremeno može vjerovati u ljubav osoba koje ga okružuju i tu pronaći nadu.
