Za Finsku – koja dijeli granicu od 1.340 kilometara s Rusijom, najdužu među svim članicama NATO-a – obrana svog suvereniteta od Moskve oduvijek je bila dio nacionalnog identiteta.
Vodiči za preživljavanje, skladištenje zaliha i vježbe masovne evakuacije. Europa užurbano priprema svoje građane za sve veću prijetnju sukoba koji stiže na njezin prag. Naime, nekoliko europskih zemalja posljednjih mjeseci nudi ozbiljne smjernice. Jedna ključna poruka jest potreba za promjenom mentaliteta stanovništva kako bi postali spremni za rat. Kao što je glavni tajnik NATO-a Mark Rutte rekao stručnjacima za sigurnost u Bruxellesu u prosincu: "Vrijeme je za prijelaz na ratni način razmišljanja."
Europski čelnici strahuju da bi ruski predsjednik Vladimir Putin, ohrabren uspjesima u Ukrajini, mogao pokušati prodrijeti dublje u kontinent, dok dugogodišnji i moćni saveznik Europe, SAD, zauzima sve neprijateljskiji stav prema održavanju europske sigurnosti. No, i dalje postoje pitanja o tome koliko bi ovi planovi za izvanredne situacije doista bili učinkoviti, a štoviše – hoće li građani ozbiljno shvatiti te smjernice.
Europska komisija pozvala je sve građane da skladište dovoljno hrane i drugih osnovnih potrepština za najmanje 72 sata u slučaju krize. U smjernicama objavljenim u ožujku, Komisija je naglasila potrebu za njegovanjem kulture "spremnosti" i "otpornosti".
To dolazi u trenutku kada su pojedine zemlje također počele uvoditi vlastite smjernice za hitne situacije, uključujući sukobe. Prošlog lipnja, Njemačka je ažurirala svoj Okvirni direktiv za ukupnu obranu, dajući upute o tome što učiniti u slučaju izbijanja sukoba u Europi. Dokument predviđa potpunu transformaciju svakodnevnog života njemačkih građana u slučaju rata. Švedska je izdala vodič za preživljavanje pod naslovom "Ako dođe do krize ili rata". Letak je podijeljen milijunima kućanstava u studenom, nakon što je prvi put u šest godina ažuriran zbog povećanja razine vojne prijetnje. "Uđite unutra, zatvorite sve prozore i vrata te, ako je moguće, isključite ventilaciju. Slušajte švedski javni servis Sveriges Radio, kanal P4 za više informacija", upućuje letak, prenosi CNN.
Uz to, nudi savjete o tome gdje potražiti sklonište tijekom zračnog napada, uključujući podrume, garaže i stanice podzemne željeznice. Posebni savjeti dani su švedskim građanima u vezi s napadima nuklearnim oružjem, upućujući ih da "potraže zaklon kao tijekom zračnog napada. "Razina zračenja drastično će se smanjiti nakon nekoliko dana." Također, uključuje savjete o evakuaciji, kako zaustaviti krvarenje, nositi se s anksioznošću i kako razgovarati s djecom o krizi i ratu.
Za Finsku – koja dijeli granicu od 1.340 kilometara s Rusijom, najdužu među svim članicama NATO-a – obrana svog suvereniteta od Moskve oduvijek je bila dio nacionalnog identiteta. Zemlja se desetljećima priprema za mogućnost sukoba s Rusijom. Od 1950-ih, gradnja skloništa za bombe ispod stambenih zgrada i poslovnih objekata bila je obvezna. No, ova nordijska država, koja se pridružila NATO-u 2023. nakon desetljeća nesvrstanosti, ubrzala je svoje stanje pripravnosti od ruske invazije na Ukrajinu 2022. Prije dvije godine, potaknuta ruskim ratom, finska vlada procijenila je dostupna skloništa za hitne slučajeve, utvrdivši da ih ima ukupno 50.500 – što bi moglo primiti 4,8 milijuna ljudi u zemlji od 5,6 milijuna stanovnika. Ministarstvo unutarnjih poslova Helsinkija također je u studenom izdalo nove smjernice za krizne situacije, dajući čitateljima savjete o tome kako se pripremiti za duge nestanke struje, prekide vodoopskrbe, poremećaje telekomunikacija, ekstremne vremenske uvjete i vojne sukobe. Iako su zemlje ažurirale svoje smjernice za zaštitu civila, nema jamstva koliko će pojedinci na to obratiti pažnju.
Claudia Major, viša potpredsjednica za transatlantsku sigurnost u Njemačkom Marshallovom fondu, rekla je za CNN da se savjeti zemalja moraju ozbiljno shvatiti. Major je ukazala na potrebu pripreme ne samo za izravnu vojnu prijetnju od Rusije, već i za ono što je nazvala "sivom zonom" između rata i mira – koja obuhvaća niže razine agresije i hibridno ratovanje. Međutim, dodala je: "Želimo da ljudi budu svjesni, ne želimo da se uplaše."
Za neke zemlje, posebno one unutar moskovske sfere utjecaja, prijetnja od Rusije osjeća se opipljivije. Za druge je to teže shvatiti. "Egzistencijalna prijetnja, strah od preplavljivanja, nestanka s karte, vrlo je stvaran u baltičkim državama. Pitaju se zašto druge zemlje to ne shvaćaju", rekla je.
Tijekom desetljeća Hladnog rata, britanska vlada pružala je službene informacije svojim građanima kako bi se zaštitili od nuklearne sovjetske prijetnje. Najpoznatiji britanski izvor javnih informacija bio je poznat kao kampanja "Zaštiti i preživi", producirana između 1974. i 1980. Serija je nudila informacije o opasnostima nuklearnog zračenja, upute za sate i dane nakon nuklearnog napada te plan za preživljavanje. Letak objavljen u svibnju 1980. uključivao je savjete o tome kako izgraditi improviziranu sobu za zaštitu od zračenja u domu, uključujući takozvano unutarnje sklonište za zaštitu od radioaktivne prašine. Kampanja je postala predmet kritike jer je nudila nerealne savjete i pružala lažni osjećaj optimizma suočena s nuklearnim uništenjem. Dugo je bila ismijavana u britanskoj popularnoj kulturi.
Britanski istraživač Taras Young, autor knjige "Nuklearni rat u Velikoj Britaniji", rekao je za CNN kako je "Zaštiti i preživi" stvorena kao multimedijska kampanja 1970-ih, ali nije bila namijenjena javnosti dok ne postane visoka vjerojatnost nuklearnog rata. Međutim, nakon što je premijerka Margaret Thatcher došla na vlast 1979., britanski list The Times zahtijevao je od vlade da objavi knjižice. "Kao rezultat toga, objavljena je u vrijeme kada nije bilo neposredne prijetnje od napada, pa su je ljudi promatrali kroz drugačiju prizmu", rekao je Young. Zbog tog razloga, vjeruje, došlo je do većeg "kulturnog otpora" prema njoj, dodajući da je čak bila ismijavana u popularnim britanskim komedijama.
Young je istaknuo savjet britanske vlade da se prozori obijele kako bi se zaustavilo širenje topline od nuklearne eksplozije kao jedan od komičnijih prijedloga. Građani su bili upućeni da "premažu prozore iznutra razrijeđenom emulzijskom bojom svijetle boje kako bi odbili velik dio toplinskog bljeska, čak i ako bi eksplozija koja slijedi razbila prozore." U usporedbi, Young vidi današnje savjete Europe – uključujući smjernice Velike Britanije o pripremi za hitne situacije – kao realističnije, uključujući važnije psihološke aspekte, poput suočavanja s traumom.
