Hibridni napad s mrtvima mogao bi pokrenuti veliki odgovor EU-a i NATO-a.
Europske prijestolnice posljednjih se tjedana iza zatvorenih vrata pripremaju za scenarij koji je donedavno izgledao kao krajnja mogućnost – veliki hibridni napad na neku od država članica Europske unije u kojem bi bilo ljudskih žrtava.
Prema informacijama koje je objavio Politico, veleposlanici svih 27 članica EU-a o takvom su scenariju razgovarali na sastancima održanim u posebno ograničenom formatu, bez mobitela i pomoćnika. Glavno pitanje više nije samo kako spriječiti kibernetičke napade, sabotaže ili miješanje u izbore, nego što učiniti ako neka od takvih operacija završi smrću europskih građana.
Strahove je dodatno pojačao incident iz kolovoza, kada je u zračnoj luci u Leipzigu pronađen dron s eksplozivom. Upravo se taj slučaj u europskim diplomatskim krugovima spominje kao dokaz da ozbiljan incident s ljudskim žrtvama više nije nezamisliv.
Europski dužnosnici upozoravaju da Unija gotovo svakodnevno prima izvješća o različitim oblicima hibridnog djelovanja – od kibernetičkih napada i sabotaža kritične infrastrukture do pokušaja izazivanja požara i napada bespilotnim letjelicama. EU smatra da je Rusija nakon početka invazije na Ukrajinu intenzivirala takve aktivnosti, dok se u europskim institucijama sve otvorenije raspravlja o tome gdje završava hibridni napad, a počinje čin koji zahtijeva ozbiljniji sigurnosni odgovor.
– S obzirom na opseg i razmjere ruskog djelovanja, prije ili kasnije bit će žrtava – upozorio je jedan europski dužnosnik.
Upravo bi smrt građana neke članice EU-a ili NATO-a otvorila niz pitanja na koja Europa trenutačno nema jednostavan odgovor. Pritisak javnosti na političko i sigurnosno vodstvo da reagira bio bi golem, a istodobno bi trebalo utvrditi tko je odgovoran za napad i kakav odgovor ne bi doveo do nekontrolirane eskalacije, prenosi Index.
Zbog toga se već razgovara o mogućem raspoređivanju timova za hitno reagiranje, stavljanju europskog novca na raspolaganje napadnutoj državi te načinu na koji bi europski čelnici komunicirali u prvim satima nakon ozbiljnog incidenta.
No rasprava je otvorila i stare prijepore između EU-a i NATO-a.
Dio država smatra kako Europska unija ne bi trebala stvarati nove sigurnosne strukture koje bi mogle duplicirati posao NATO-a. Kritičari upozoravaju da bi u trenutku velike krize paralelni mehanizmi mogli izazvati zbunjenost upravo onda kada bi odluke trebalo donositi brzo.
Jedno od otvorenih pitanja jest i razmjena najosjetljivijih obavještajnih podataka. Pojedine države, osobito s istočnog krila Europe, oprezne su prema dijeljenju takvih informacija u širim strukturama EU-a zbog straha od njihova mogućeg curenja.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen zbog novih je sigurnosnih okolnosti predložila uspostavljanje „protokola za hitne sigurnosne situacije“, a govori se i o mogućem osnivanju Europskog vijeća za sigurnost. Ti bi prijedlozi trebali biti dio nove Europske sigurnosne strategije, čija se objava očekuje početkom studenoga.
Dio diplomata, međutim, smatra da Europa već ima dovoljno mehanizama za upravljanje krizama i da bi bilo korisnije osnažiti postojeće sustave nego stvarati nove.
Za veliki hibridni napad postoji još jedna velika nepoznanica – tko bi trebao preuzeti glavnu ulogu?
Jedna od mogućih podjela bila bi da NATO preuzme vojno odvraćanje i razmjenu ključnih obavještajnih podataka, dok bi EU koordinirao civilnu zaštitu, financijsku pomoć, kritičnu infrastrukturu i politički odgovor.
Europa se tako više ne priprema samo za klasičan vojni sukob. Sve veća opasnost dolazi iz sive zone između mira i rata, u kojoj napadač pokušava izazvati što veću štetu, a pritom ostati ispod granice koja bi automatski izazvala vojni odgovor.
Problem je što ta granica postaje sve tanja.
A pitanje koje se sada postavlja iza zatvorenih vrata europskih institucija glasi: što će Europa učiniti onoga dana kada hibridni rat više ne bude odnosio samo podatke, novac i infrastrukturu – nego i ljudske živote?
