Premda i u ustavima Federacije i kantona piše da su jezici i nastavni planovi i programi naroda BiH ravnopravni, što je dodatno potvrđeno i odgovarajućim zakonskim rješenjima, 442 livanjske bošnjačke djece, koliko ih ima prema evidenciji Medžlisa Islamske zajednice (MIZ), i dalje ne sluša nastavu na maternjem jeziku niti ima nacionalnu grupu predmeta.
Sloboda izbora
Isti je problem u Kupresu i Tomislavgradu, dok je u glamočke škole posljednjih godina uveden bosanski jezik.
Za razliku od jezika i nacionalne grupe predmeta, vjeronauka je u svim školama ravnopravno zastupljena. Postoji i sloboda izbora etike umjesto vjeronauke, ali je mali broj učenika koji su se odlučili za taj predmet.
Prema podacima MIZ-a, livanjske osnovne škole u 2014./15. pohađa ukupno 301 dijete bošnjačke nacionalnosti.
Međutim, kada je riječ o ukupnom broju učenika u Livnu, podaci govore da on pada. Radi usporedbe iznosimo podatak da je u osnovnim školama godinu ranije bilo 346 bošnjačke djece, dok ih je u 2003./04. zabilježeno 368.
Bijela kuga
U livanjskim srednjim školama u 2014./15. upisan je 141 učenik bošnjačke nacionalnosti, za razliku od 2003./04. kada ih je bilo 204. Izraženo u postotcima, u periodu od 2003. do kraja 2014. u ovom gradu je broj bošnjačke djece u osnovnim školama manji za 18,2, a u srednjim za 30,8 posto.
Može se zaključiti da je bijela kuga cijeli poratni period prisutna u Livnu i susjednim općinama, a posebno pogađa Bošnjake.
Jedan Srbin
Kada su livanjski Srbi u pitanju, poznato je da su zabilježili zanemariv povratak, mahom starijih osoba i da imaju zanemariv broj djece u školama gdje se obrazuju na hrvatskom jeziku i po hrvatskim planovima s pravom na pravoslavnu vjeronauku. U Tomislavgradu, izuzev jednog povratnika, Srba više i nema, a u Kupresu je ista situacija kao u Livnu. Međutim, u Glamoču, Bosanskom Grahovu i Drvaru, gdje je zabilježen znatniji povratak Srba, već godinama u školama imaju srpski jezik i nacionalnu grupu predmeta.
Dnevni Avaz
