U subotu, 17. siječnja u samostanu sv. Vinka Paulskog u Tomislavgradu, održan je godišnji susret sestara kućnih predstojnica s provincijalnom glavaricom s. M. Terezijom Karača. Na susretu su sudjelovala sestre predstojnice iz 12 zajednica Provincije Majke Divne.
Susret je započeo Svetom misom koju je predslavio o. Zvonko Martić, prior samostana sv. Ilije na Zidinama. Njegovo razmišljanje koje je podijelio sa sestrama kroz propovijed i predavanje održano nakon Svete mise duboko je doticalo stvarnost današnje samostanske svakodnevice. Tekst evanđelja (Mk 2, 13 – 17) i život sv. Antuna, sveca toga dana hranili su riječi koje je o. Zvonko upućivao govoreći o temi „Svetost života u svakodnevnom služenju“.
„Sveci su nam dokaz i putokaz da je čovjeku moguće pobijediti sebe i ostvariti ideal svetosti. Ono što nas u životu mora voditi jest to da svako naše djelo treba biti praćeno sviješću „ovo činim samome Bogu“. U suprotnom naše življenje je obično ljudsko služenje u kojem je Bog stavljen sa strane! On je odgurnut, i u svojoj otmjenosti On se ne nameće, nego čeka. Jednostavno čeka, i onda zovne! Poziva jedanput. A one koji krenu za Njim vodi i uvodi u tajnu ljubavi! Carinik Matej i sv. Antun posvjedočili su svojim životom kako je moguć radikalizam u Isusovu pozivu. Ostaviti svaku sigurnost i s povjerenjem u Boga ići novim putem, biti spreman prihvatiti novo! Taj put praćen je različitim kušnjama. No, ima problema koji nam u duhovnom životu priječe potpuno sjedinjenje s Isusom, a koje svatko osobno mora odbaciti. Takvi su npr.: prigovori i zli jezici koji postaju ogovori te ranjavaju srca i duše do te mjere da pojedinci postaju ljušture ljudske odjevene u uniformu bez jasnoće kamo su krenuli ni kako dalje ići, kao i zarobljenost u svijet ljudskih obzira koji nam uzimaju stabilnost i sile nas da se neprestano prilagođavamo kako bi nam bilo lakše! Ima još tih problema: ljudska nezrelost kojom važem kako se pojedinac prema kome odnosi; osjetljivost na sve i svašta; bešćutnost jednih prema drugima; nerad, ili radno vrijeme od 7 do 15 sati .... Kad pogledamo sve ove nazovi probleme shvatimo da je najveći problem to što nemamo egzistencijalnih problema. Svi oni proizlaze iz besposlenosti, jer besposlenima uvijek nešto fali, nešto smeta, pitaju se što je ona tu, zašto ovo nije ondje, zašto nije „onako kako se meni ćeifne“? Pobijedimo ovo u sebi, razbijajmo predodžbe o svetosti, pogotovo o osobnoj svetosti. Jer svetost je BITI S BOGOM, u svetosti je Bog glavna uloga, ne ja. Nisam tu da meni bude dobro, nego sam tu da se po meni Bog proslavi. Svetost mora biti djelovanje! Ako u zajednici imaju dvije koje žele stvarati, zajednica će se preporoditi, pa čak ako ima i samo jedna! Nije sva odgovornost samo na poglavaru i nije sva moć samo u rukama poglavara. Jer i poglavari su ljudi koji i te kako moraju znati zatomiti bilo kakav osjećaj netrpeljivosti, bilo kakav svoj unutarnji problem prema pojedinoj susestri ili situaciji, i znati nadvladati sam sebe“, kazao je u propovijedi o. Martić.
Nadahnute tim riječima sestre su nastavile popodnevni razgovor koji je započela s. M. Terezija zahvaljujući sestrama koje su se odazvale pozivu na ovaj susret, predstavljajući im program događanja u 2015. godini te potičući sestre da se uključuju u programe koji se odvijaju u pojedinim gradovima, dekanatima i biskupijama, već prema tome gdje sestre djeluju.
S. M. Julijana imala je kratki osvrt na nedavni susret Uprava u Lužnici, a s. M. Blanka ohrabrila je sestre radom Povjerenstva Marijanske Vinkovske mladeži i činjenicom da je 7. prosinca 2014. u crkvi sv. Vinka Paulskog u Sarajevu pod Misnim slavljem koje je predvodio fra Slavko Topić, međunarodno društvo Marijanska vinkovska mladež svoje temelje postavilo i u Bosni i Hercegovini.
I s. M. Zorislava je u sklopu rada Povjerenstva za prokupljanje svjedočanstava o mučenicima bila u Novom Šeheru, rodnom mjestu s. Cecilije Grgić čija će se mučenička smrt u svibnju ove godine po dvadeseti put obilježiti, te tamo razgovarala sa rodbinom i župnikom.
Bilo je još govora o molitvi časoslova koju treba ujednačiti prema uzorku koji će biti poslan. I na samom kraju s. M. Augustina zahvalila je predstojnicama na svakom obliku suradnje i dala još nekoliko tehničkih uputa naglašavajući važnost i način vođenja kućnog arhiva, vođenja zapisnika kućnih sastanaka te vođenja Kronika zajednica!
U radosti zajedničkog druženja vrijeme je prebrzo proteklo. Zahvalivši jedne drugima, uz želju da nastave sllužiti Bogu na slavu, krenule su oko 16 sati svojim zajednicama.
KTA
