U Livnu se već više od tri desetljeća nalazi muzej “Čuvari starina”, jedinstvena zbirka koja broji više od 12.000 eksponata i svjedoči o životu ljudi ovoga kraja kroz različite historijske epohe. Osnovao ga je 1990. godine livanjski kustos Izet Alić, a danas o njemu brine njegov sin Almir, koji je naslijedio ne samo muzej, već i očevu strast prema starinama i čuvanju kulturnog naslijeđa.
Zbirku čine posuđe, nakit, slike, pisani dokumenti, fotografije, narodne nošnje, muzički instrumenti, oružje, stari namještaj i kameni artefakti. Najstariji predmeti potiču iz rimskog i turskog perioda, a tu su i eksponati iz austrougarskog vremena, socijalističkog perioda, ali i predmeti novijeg datuma, stari nekoliko decenija. Riječ je o svojevrsnoj riznici koja prikazuje život i suživot stanovništva Livna i Bosne i Hercegovine.
Muzej je smješten u porodičnoj kući i dvorištu, a dio eksponata nalazi se i u nekadašnjoj radionici, budući da je osnivač Izet Alić bio limar. Njegovi radni alati, ali i predmeti koje je sam izrađivao, danas su sastavni dio zbirke, dok manji broj eksponata ukrašava kafić u sklopu kompleksa.
– Kao što svaki Livnjak zna, sve je krenulo 1987. godine od dede i njegovog alata. Otac je kasnije počeo skupljati stare alate, a onda gramofone, radio-aparate, televizore, fotografije. Skupljao je u ratu, prije i poslije rata, i bio potpuno posvećen tome jer je volio svoj grad. Tako je nastao ovaj muzej, a ja vjerujem da je danas među najvećim privatnim muzejima u BiH – kazao je Feni vlasnik Almir Alić.
Iako je dobar dio eksponata zbirka dobila kroz poklone i donacije, Almir naglašava da je njegov otac najveći broj predmeta pribavio sam, vlastitim sredstvima i radom.
– On nije žalio novac za muzej. Ako bi nešto pronašao ili mu se svidjelo, ili bi kupio, ili bi kroz svoj posao razmijenio. Ljudi su mu poklanjali, ali i on je znao finansirati sve iz svog džepa. Za njega je to bila ljubav, a ne obaveza – prisjetio se Alić.
Zbirka danas broji oko 12.000 eksponata, ali vlasnik naglašava da precizno ne zna koji je najstariji predmet.
– Ljudi često pitaju koji je najstariji eksponat. Iskreno, ne znam. Znam samo da imamo rimski vodovod. Ali nama i nije cilj da sve bude staro nekoliko stotina godina. Imamo i predmete stare 20, 30 ili 50 godina, jer i oni pričaju priču o ovom kraju – pojasnio je.
Muzej “Čuvari starina” redovno posjećuju škole iz Livna, a sve je češći i interes turista iz inostranstva.
– Ove godine bilo je puno stranaca. Došli su Rusi, Bjelorusi, Tajlanđani, Saudijci, Francuzi. Kada su Francuzi vidjeli zbirku, rekli su mi da u njihovim muzejima rade stotine ljudi, a da je moj otac sve ovo sam prikupio. Nisu mogli vjerovati da jedan čovjek, iz ljubavi prema svom gradu, napravi ovako veliku zbirku – naveo je Almir.
Posebno oduševljenje kod mlađih posjetitelja izazivaju gramofoni, stari radio-aparati, lusteri i namještaj.
– Ljudi se vraćaju u djetinjstvo, mlađi se iznenade kada vide koliko je toga rađeno ručno. Imamo predmeta koje ni ja sam ne poznajem najbolje, pa mi ih posjetitelji objašnjavaju. Ali to je i ljepota muzeja – učiš od drugih, a istovremeno vidiš koliko cijene ono što je sačuvano – kazao je vlasnik.
Iako je u posljednje četiri godine dodao tek desetak novih predmeta, Almir priznaje da je i sam postao zaljubljenik u starine.
– Prije petnaest godina znao sam se s njim svađati i govoriti – “Šta će ti to, ljudi bace, a ti skupljaš”. A sada, nakon što je umro, shvatio sam koliko to vrijedi. Danas mislim da sam možda još gori od njega, jer sam vidio koliko ljudi cijene ovu zbirku. I to mi daje motiv da je nastavim čuvati – naglašava Alić.
Dio muzeja zauzima i očev limarski alat, kao i radionica koja je bila njegova svakodnevica.
– On je bio jedan od posljednjih majstora koji je znao sve uraditi ručno. Govorio je da su mu radionica i muzej kao lijek. Nije to bio samo posao, već ljubav. Ja nisam nastavio njegov zanat, ali sam naslijedio muzej i ponosan sam što čuvam ono što je on stvarao – zaključio je Almir Alić.
Muzej “Čuvari starina” danas je jedno od najznačajnijih mjesta očuvanja kulturne i historijske baštine u Livnu. Zahvaljujući predanosti porodice Alić, ova zbirka nastavlja živjeti kao svjedočanstvo prošlih vremena i podsjetnik budućim generacijama na bogatu tradiciju i način života u ovom kraju.
