U Drvaru je 27. srpnja 2026. održan godišnji molitveni spomen za sve žrtve i mučenike Banjolučke biskupije u ratovima 20. st.
Taj se molitveni događaj u župi Drvar obilježava od 2001. – najprije za drvarskog župnika vlč. Waldemara Maximiliana Nestora i skupinu drvarskih hodočasnika koji su ubijeni 27. srpnja 1941. – a od 2006. to postaje središnje biskupijsko komemorativno slavlje za sve žrtve Banjolučke biskupije u proteklim ratovima.
Molitveni program je započeo u novoj crkvi pobožnošću “križnog puta mučenika” koju je predvodio banjolučki župnik i dekan vlč. Žarko Vladislav Ošap. Potom je uslijedilo misno slavlje koje je predvodio banjolučki biskup mons. Željko Majić u zajedništvu s devetoricom svećenika. Na misi je pjevao župni zbor koji su sviranjem animirale sestre Služavke malog Isusa iz samostana u Livnu. Osim domaćih vjernika na euharistijskom slavlju bili su i hodočasnici iz drugih župa, kao i predstavnici vlasti sa županijske i federalne razine.
Na početku propovijedi biskup je istaknuo kako Crkva okupljena oko svojih svjedoka vjere ne promatra samo prošlost, nego u svjetlu Kristova uskrsnuća traži odgovor na pitanje što joj Bog danas govori po životima onih koji su ostali vjerni do kraja.
„Danas se spominjemo vlč. Waldemara Maksimilijana Nestora i svih svjedoka vjere i žrtava Banjolučke biskupije. Njihova imena nisu tek dio naše povijesti; ona su dio našega identiteta. Crkva koja zaboravi svoje svjedoke, polako zaboravlja i cijenu Evanđelja“, rekao je biskup.
Govoreći o životu vlč. Nestora, podsjetio je kako je bio trapist, čovjek molitve i rada, odgojitelj, ekonom samostana te svećenik kojega su, prema svjedočanstvima njegovih suvremenika, jednako cijenili katolici, pravoslavci i muslimani zbog njegove dobrote, blagosti i plemenitosti.
Središnji dio propovijedi bio je posvećen posljednjim danima njegova života. Biskup je podsjetio kako je vlč. Nestor, unatoč upozorenjima da se zbog ratnih nemira ne vraća u Drvar, odlučio krenuti svojoj župi jer nije želio da njegovi vjernici ostanu bez nedjeljne svete mise.
„Nije krenuo u susret smrti, nego u susret s Kristom, s čvrstom željom da zajedno sa svojim narodom proslavi nekrvnu Kristovu žrtvu. Njegov cilj nije bilo mučeništvo, nego sveta misa. Ali upravo na tom putu prema oltaru Krist ga je pozvao da svoju ljubav prema euharistiji zapečati vlastitom krvlju“, istaknuo je biskup.
Podsjetio je kako je vlak kojim je vlč. Nestor putovao zaustavljen kod Trubara, gdje su on i hodočasnici izvedeni i ubijeni prije nego što su stigli u Drvar. Njegovo je hodočašće završilo u jami Golubnjači, ali, naglasio je propovjednik, njegova liturgija nije završila na zemlji.
„Ako mu je ljudsko zlo onemogućilo predvoditi euharistijsko slavlje u crkvi sv. Josipa, vjerujemo da ga je Krist kojemu je vjerno služio pridružio onoj vječnoj liturgiji pred nebeskim oltarom.“
Iz toga je biskup izvukao pitanje upućeno današnjim vjernicima: kakav je njihov odnos prema nedjeljnoj euharistiji? Podsjetio je kako je vlč. Nestor bio spreman riskirati vlastiti život kako njegovi vjernici ne bi ostali bez jedne nedjeljne mise, dok danas mnogi lako pronalaze razloge za izostanak iz crkve.
„Naši su mučenici čeznuli za oltarom. Danas imamo crkve, oltare i zvona koja nas pozivaju, ali ih često čujemo samo ušima, a ne srcem. Vlč. Nestor ne poziva nas da se divimo njegovoj hrabrosti, nego da obnovimo svoju ljubav prema euharistiji“, poručio je.
Biskup je naglasio kako Crkva ne može živjeti samo od uspomena na svoje mučenike, nego od Krista stvarno prisutnoga u presvetoj euharistiji.
„Bez euharistije nema snage za nošenje križa, za vjernost, opraštanje, ljubav i ustrajnost. Ako želimo biti dostojni baštine naših svjedoka vjere, njihova krv ne smije biti samo predmet našega divljenja, nego poticaj da ponovno otkrijemo središnje mjesto nedjeljne svete mise u svom životu“, rekao je.
U drugom dijelu propovijedi biskup je govorio o Banjolučkoj biskupiji kao „Crkvi mučenika“, čija je povijest obilježena vjernošću Kristu usprkos progonima.
Podsjetio je na dugi niz svjedoka vjere – od vlč. Waldemara Maksimilijana Nestora, vlč. Jurja Gospodnetića, vlč. Krešimira Barišića i vlč. Ante Dujlovića pa sve do mučenika iz vremena Domovinskoga rata: vlč. Tomislava Matanovića, vlč. Ivana Grgića, vlč. Ratka Grgića, vlč. Filipa Lukende i sestre Cecilije.
„Mijenjala su se vremena, ideologije i progonitelji, ali ostala je ista ljubav prema Kristu i povjerenom narodu“, rekao je.
Iako je danas broj vjernika znatno manji nego nekada, biskup je upozorio da se snaga Crkve ne mjeri statistikom.
„Banjolučka biskupija nije siromašna ni mala. Ona posjeduje ono što se ne može kupiti ni izgraditi – baštinu mučenika. Bog nikada ne mjeri snagom brojeva. Crkva svoju snagu crpi iz svetosti svojih članova.“
Podsjetivši na poznate riječi ranokršćanskoga pisca Tertulijana da je „krv mučenika sjeme novih kršćana“, biskup je naglasio kako upravo ta istina vrijedi i za Banjolučku biskupiju.
„Ako danas ovdje još postoji Crkva, ako se još služi sveta misa, ako još ima ljudi koji mole, opraštaju i vjeruju, onda je to zato što je ova zemlja natopljena molitvom i krvlju svojih svjedoka.“
Na kraju je vjernike pozvao da baštinu mučenika ne promatraju samo kao uspomenu na prošlost, nego kao poziv na osobnu svetost i vjernost Kristu.
„Naša budućnost nije u tome da postanemo brojni, nego da ostanemo vjerni. Crkva raste po svetosti, a tek onda po brojnosti“, zaključio je biskup.
Nakon mise uslijedilo je polaganje vijenaca i svijeća te molitva odrješenja koju je predvodio biskup Majić pred spomen-križem poginulih branitelja kod stare crkve.
Drvarskik župnik don Davor Klečina najavio je svečanost posvete nove crkve u Drvaru 17. Listopada 2026., a u sklopu vanjskog uređenja dvorišta bit će izgrađeno i novo spomen-obilježje župniku Nestoru i svim žrtvama drvarske župe.
(Župa Drvar)
