Donosimo vam pismo jednog našeg čitatelja koje smo primili na našu email adresu, a odnosi se na odlazak mladih iz Livna.
01.07. može se reći da je izuzetno važan datum u povijesti BiH-Hrvata, pa bi ga prema tome mogli proglasiti nekakvim praznikom “Dan iseljenika“ ili nešto slično… ljeto je pa ne bi bilo loše kad se zadesi na srijedu ili četvrtak da se spoji pa de se može na produženi vikend (naravno oni koji ostanu u ovoj napaćenoj BiH). Kad bi sad ubacili u proceduru proglašenja ovog dana praznikom, mislim da bi tamo 2020 ili 2025 godine uspjeli se suglasiti i proglasiti ga neradnim danom, brzina im nije jača strana al nema veze to su ONI.
Činjenica koja me je povukla da napišem ovaj članak ili što već je… je ta da sam u posljednja dva dana vozio dva brata na autobusnu stanicu (može se reći najbolja investicija u našem gradu), jednog u Hrvatsku gdje radi već godinu dana, a drugog u Njemačku gdje bi trebao početi raditi odmah sljedeći dan. Obojica su izvadila kartu u jednom smjeru!
Svakodnevna slika u Livnu, našoj županiji pa i u cijeloj BIH neki bi rekli. Slažem se, al nije svejedno kada prođeš kućom pa brojiš prazne sobe koje su prije par dana ili mjeseci bile nečije. Slučajno uletim u sobu po nešto, vidim diploma na ormaru stoji uspravno čak i malo prašine na njoj ima, pa reko mogao ju je ponijeti(brat) ili je htio da roditelji kad ugledaju diplomu budu koliko-toliko ponosni možda nekad i zatreba lako će je biti poslati, a do tada neka bar na čas izmami osmijeh i ponos roditelja.
Rastanak bijaše onako malo čudan kada ideš od kuće svima teško pada al kad ideš u nešto bolje, emocije se pomiješaju prijetio sam to na njihovim licima. Nema sreće a bome ni tuge na licima, više bih rekao pomalo izgubljeni-zbunjeni, posebice ovaj koji ide u Njemačku… od rođenja kad nekoga znaš a ne možeš prokužiti izraz lica onda mora da je nešto posebno, nešto što se prvi put događa nešto što nije baš lako. Roditelji također bez veselja i tuge, al vidi se nekako da su iskusniji u rastancima, podrazumijeva se jer su djedovi a i njihova braća i sestre išli trbuhom za kruhom. Znaju i oni da idu u bolje, tamo gdje se dostojanstvo čovijeka cijeni, gdje se znanje, marljivost i predanost radu cijene a ne prema nekakvoj pripadnosti. Sigurno nije lako ispraćati djecu tako daleko, kad znaš da ćeš ih 2-3 puta godišnje viđati, emocije su bile mogu reći odlično skrivene, držali su to za sebe, možda samo da ne bi braću zabrinuli ili rastužili jer ipak idu u nepoznato. Ognjište naših predaka još nije napuštano ima mladosti još u kući. Al se bojim onoga što će uslijediti za par mjeseci kad bude išla i ta mladost što je ostala u kući. Hoće li se roditelji suzdržati od emocija i tada, kad i zadnje dijete bude odlazilo od kuće tamo negdje 1 000 kilometara daleko. Čovijek se naježi od te pomisli, hoće li moći dovoljno jako stisnuti zube tada i sakriti emocije ili...
Volim svoje selo, grad al isto volim život kojeg u ovom gradu sve manje ima. Volim prijatelje i druženja sa njima, ali ih je svakim danom sve manje jer odlaze iz ovog grada. Obitelj da ne spominje, koja nestaje u Livnu a nastaje u nekim tamo drugim zemljama. Al ipak volim ovo mjesto ne znam valjda kad se negdje rodiš to moraš da voliš. Reći Zbogom nečemu što voliš, neće biti lako… vidjet ćemo koliko teško će biti za mjesec ili dva.
Okrivit nekog za ovakve stanje u našem gradu, niti mi je cilj niti želim dajem Vama na volju prosudite sami. Al nikakvo, ama baš nikakvo poduzimanje(bilo što) da se spriječi iseljavanje mladih iz našeg Livna pa i cijele BiH, je sramotno. Ne znam imaju li ti ljudi obraza, ako ne znaš obavljati za to što si izabran prepusti drugome tko zna ili imate cilj, kojeg uspješno provodite raseliti Livno, županiju pa i cijelu BiH. Kad bi sad počeli nešto poduzimati, privlačiti investitore, lobirati kod raznih poduzeća efekt toga bi bio tek za 2-3 godine ako ne i kasnije, kome? Mislite da će tada biti Livnjaka? Hoće ali gdje, u Njemačkoj, Austriji, Hrvatskoj... Ovo što se trenutno događa gospodo nije iseljavanje kao 60-70-tih godina ovo je egzodus, ovo je nestanak Livna.
Gospodo u udobnim foteljama zanimao bi me samo jedan podatak, koliko je ljudi otišlo iz Livna u zadnjih 2-3 godine ukoliko se bavite ovim problemom trebali bi ste znati, 2 500? 3 000? Manje sigurno nije, samo može biti više… nažalost ili na nečiju radost!
Auf Wiedersehen!
