Iako je još uvijek jako velik broj onih koji u potrazi za boljom egzistencijom odlaze u inozemstvo, u posljednje vrijeme raste broj onih koji su se uvjerili u gorčinu tuđine te svoju budućnost ipak vide u BiH.
A hoće li u predstojećem razdoblju rasti broj onih koje će jače grijati sunce tuđeg neba ili pak onih koji ne žele živjeti tamo gdje ih nitko poznati neće, ovisit će ponajviše o institucijama nadležnih za provođenje ekonomskih reformi i samih gospodarstvenika, odnosno cijene koju će ponuditi za rad. Da je tomu tako te da će za plaću od koje mogu sebi i obitelji osigurati pristojan život stanovnici Bosne i Hercegovine radije ostati na svom ognjištu, potvrđuje jedan od najvećih gospodarstvenika u našoj zemlji, vlasnik poznatog brenda Violeta Petar Ćorluka. U intervju za portal privredni.hr Ćorluka je komentirao na koji način njegova tvrtka zadržava radnike, odnosno kako se nose s trendom iseljavanja.
Povećanje primanja
- Uprava Violete dobila je zadaću da pronađe način kako bi zaposlenicima omogućila bolja primanja, odnosno veću zaradu. Svake godine povećavamo primanja zaposlenika, a ove godine to mora biti značajnije. Što se tiče odlaska radnika, nismo imali većih problema, a dio radnika koji je otišao u Njemačku i vratio se. Recimo, jedan naš skladištar zbog većih primanja otišao je u Njemačku, ali se vratio nakon nekoliko mjeseci”, kaže Ćorluka. Objašnjava kako su u Njemačkoj uvjeti rada u većini slučajeva lošiji, a troškovi smještaja puno veći. “Istina, primanja su veća, ali kad se sve to zbroji, svatko vidi isplati li mu se otići. Na sličan način odu i radnici raznih zanimanja, ali se vrate”, zaključuje ovaj poduzetnik koji trenutačno zapošljava oko 1100 radnika, od kojih je samo u općini Grude između 450 i 500. Ćorlukinu tezu nam je potvrdio i direktor jednog javnog poduzeća iz Mostara. Naime, u posljednje dvije - tri godine ovo poduzeće napustio je određen broj radnika, među kojima i dio onih koji su imali ugovore na neodređeno. Svi oni sreću su odlučili potražiti u Njemačkoj. Najveći broj njih vratio se te traži drugu priliku u Bosni i Hercegovini. “Ne možemo reći da su se vratili odmah. Većina njih u Njemačkoj pokušala je nekoliko mjeseci, godinu dana, međutim, nakon toga su se vratili i traže ponovno posao ovdje”, kažu nam iz ovog javnog poduzeća, ističući da je ranije ovo poduzeće ostavljalo mogućnost povratka radnika na posao nakon nekoliko mjeseci, međutim, ta praksa je ukinuta. Fra Miro Relota, župnik i gvardijan Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici, izjavio je nedavno da se u njegovu župu u naselje Gojevići vratila cijela obitelj iz Njemačke.
Pristojan život
Međutim, oni nisu jedini povratnici u Fojnicu, uz njih, u rodni kraj vratila se i jedna obitelj koja je trbuhom za kruhom jedno vrijeme boravila u Švedskoj. Ovakvi primjeri bilježe se diljem BiH, ali se o njima malo priča jer oni koji su se vratili to uglavnom smatraju svojim neuspjehom. Mnogo je i onih koji povratak tek planiraju jer da bi četveročlana obitelj mogla sebi osigurati smještaj, hranu i zadovoljiti ostale egzistencijalne potrebe, u Njemačkoj je potrebno najmanje 3000 eura mjesečno, što nije neostvarivo, ali zahtjeva jako puno rada i odricanja. S druge strane, u BiH četveročlana obitelj u vlastitom domu može sasvim pristojno živjeti s oko 2000 KM. Ovime se dolazi do zaključka da bi povećanjem prosječne plaće na najmanje 1000 KM, što su vladajući u više navrata najavljivali, te su u tom pravcu napravljeni određeni koraci, radnici u BiH sebi mogli osigurati pristojan život. “BiH mora smanjiti poreze. Porez na rad, porez na život. Treba smanjiti opterećenje na isplaćene plaće na razinu od 50 posto. To će omogućiti poslodavcima da ne traže dodatne načine za isplatu gotovog novca radnicima i stvorit će se sasvim realni uvjeti da se plaće povećaju na 1000 maraka”, zaključio je ekonomist Zoran Pavlović.
